Ljudi moji, tko je tu čiji?

Objavljeno: Subota, 27 Travanj 2013 10:46 Autor:
Ljudi moji, tko je tu čiji? Foto: HAOK Mladost
Zanimljiv prizor s druge finalne utakmice za prvaka države između dviju Mladosti. Sve se pomiješalo do te mjere da blago neupućeni promatrač bezuvjetno mora postaviti pitanje - tko je tu čiji i tko igra protiv koga?
Zanimljiv prizor s druge finalne utakmice za prvaka države između dviju Mladosti. Sve se pomiješalo do te mjere da blago neupućeni promatrač bezuvjetno mora postaviti pitanje - tko je tu čiji i tko igra protiv koga? A potpuno neupućeni promatrač, slučajni prolaznik ili, žargonski rečeno - padobranac, imao bi još nekoliko pitanja: tko je tu zapravo Mladost, tko je Marina (je li zgodna?), i jesu li u gostujućoj momčadi zastupljeni igrači iz svih sedam kaštela? Ali, pretpostavimo, da nije riječ o "padobrancu", nego da je ova fotografija pred očima znatiželjnika s prvotno navedenom "dijagnozom" - blago neupućenog promatrača.

Kako su kapetan zagrebačke Mladosti, Darko Nojić, i ponajbolji domaći igrač na toj utakmici, Marko Sedlaček, završili na strani kaštelanske Mladosti - Bog sveti zna!? Vjerojatno je to bila napadačka akcija po načelu: "Ako lopta ne završi s druge strane mreže, završit ću ja!"

Zbunjeni Kaštelani su neočekivane goste (a zapravo domaćine!) ispratili s priličnim ignoriranjem. Igrač slavnog prezimena, Šuker, pokušavao je smiriti čuđenje dijela gledališta s kaštelanskim naglaskom, objašnjavajući da su "žuti" samo privremeno na njihovu "području", a, dojam je, da se i Branko Damjanović upustio u neverbalnu komunikaciju s korpulentnim "fanom" u bijeloj majici, na što upućuje sličnost u gestikulaciji rukama.

Ryan "Rajko" Ammerman, američki je pošteno, svima želio poručiti: "Oprostite, ljudi, ja sam kriv!" (budući da mu se usne ne vide, takva poruka može mu se iščitati iz desnog dlana). No, "Rajko" zaslužuje i kritiku zbog te geste - dovoljno je dugo na našim prostorima (igrao je i u zagrebačkoj Mladosti) da bi shvatio kako je kod nas uvijek netko drugi kriv. Npr. u aktualnoj hrvatskoj situaciji krivci su: rat otprije dvadesetak godina, sumnjiva pretvorba, kumovi i rodbina, Ivo Sanader, neki neispravni kanader, HDZ i ekipa koja je izvikivala "zna se", ili naprosto - netko iz mase...  

Budući da se odbojkaška mreža uopće ne vidi na slici, naš dvojac, Nojić - Sedlaček, ni kriv, ni dužan, štoviše, samo fanatično borben, ostavlja dojam da je malo zaplesao. Kao na nekoj svadbi, kada krene red "country" glazbe s čuvenom "budnicom":

Oh, Susanna, don't you cry for me, I come from Alabama with banjo on my knee...

Ili u slobodnom (slavonskom) prijevodu: O, Suzana, sad udaješ se ti, dok vino teče Dunavom, piju svatovi!

Teško je znat'  tko je tu domaćin, a tko - svat? Jer, kada su Nojić i Sedlaček podignuli glave nakon povratka ispod mreže, dočekao ih je odbojkaški  "tata-mata od zanata", Stanislav Zimakijević. A budući da je libero Zima u "uniformi" kakvu nose "ovi s druge strane", to je zasigurno (i potpuno opravdano) izazvalo sumnje kod našeg nestašnog dvojca - jesu li se uopće vratili na pravu stranu!? 

Prenosimo sa stranica HAOK Mladost (V. K.)