Mogu li sredovječni odbojkaši „Poljoopskrbe“ skloni pivu i jelu preživjeti službenu utakmicu?

Objavljeno: Nedjelja, 25 Listopad 2015 23:41 Autor:

Vodstvo i igrači Odbojkaškog kluba „Poljoopskrba“ iz Zagreba odlučili su se prije 5,6 godina kolektivno isključiti iz igranja saveznih ligaških natjecanja. Zbog poslovnih obveza, obitelji, manjka motiva, starosti (većina je prešla 40. godinu) i novog stila života(!?) momci su prepustili ligaške utakmice nekim drugim mlađim ekipama.

Oni su se, pak, posvetili 5-godišnjoj proslavi 30 godina kluba jer je klub započeo svoj život još dalekih osamdesetih godina kada ga je s nekoliko optimističnih, poduzetnih sportaša tadašnje Organizacije udruženog rada „Poljoopskrba“ pokrenuo inženjer agronomije, igrač i trener Vukašin Radusin. Sa svojim prijateljima Marijanom Baksom i nažalost pokojnim, dugogodišnjim predsjednikom kluba Jurom Brusićem klub je vodio preko 30 godina, kroz savezna natjecanja u bivšoj državi, preko prvoligaških i drugoligaških natjecanja u Hrvatskoj, da bi ga doveo sve do… janjetine. S mladim lukom.

Na proslavu kluba u Gračanima prije par godina došla je većina zaslužnih igrača, pa čak i Žiga koji prodaje gljive za životno-motivirajuće halucinacije i potenciju u dubokoj starosti. „Poljoopskrba mi je na neki način pokazala put kroz život. Filozofija koju mi je utkao Vule (ing. Radusin, op.a.) mogla bi se sažeti u dvije, zapravo tri riječi; „Nix snaga. Pamet!“ koje se osim odbojkaške taktike mogu preslikati i na život, naravno ako do pameti ikad dođete.“ Gladeći dugu gotovo budističku, isposničku bradu zapalio je nešto nalik na cigaretu i nastavio. „Vule ima pravo oko još jedne stvari. Cigarete. One su za idiote, a u našem klubu nema mjesta cigaretama…“ Napravio je zagonetnu pauzu,te otpuhavši kolut plavog dima prošaptao: „Zato ne pušim cigarete.“

Proslava se nekako odužila i ekipa je godinama slavila 30 godina postojanja kluba. Nakon svakog treninga momci su nemilice tukli po pivu, grickalicama, slanim i masnim derivatima ne bi li sve izgubljeno odmah nadoknadili. Kao da ih je bilo strah stoljetne gladi i žeđi. Igrači nekad slavnog kluba potonuli su u dekadenciju. Ok, ne baš svi. Prvi pucač kluba Donat zadržao je odličnu liniju i natjecateljsku formu svih godina „velike masne proslave“.

„Da, jesen je promijenila sve. Poljoopskrba se vraća u natjecanje Druge lige. Ali ne znam hoće li neki stariji i možda sporiji, da ne kažem teži, igrači izdržati pripremne treninge, a kamoli cijelu službenu utakmicu.“ Nije htio govoriti o imenima. No, Poljoopskrba nikad nije ni igrala brzo. To je klub koji baštini sporu, staromodnu, neatraktivnu igru s rijetkim proplamsajima borbenosti. Znači stil igre koji vodi računa o sposobnostima onih najslabijih karika. Hm…ne bi li se u taj stil igre trebali bez problema uklopiti igrači s viškom kila ili godina i manjkom snage. Teško je reći, ali što je još gore Donat smatra da neki igrači „nisu došli niti do pameti“ o kojoj je ponosno govorio Žiga. Znači, kreće se bez oružja u borbu…!?

Vječiti trener Poljoopskrbe Vule (ing. Radusin) ove će godine igru voditi telefonom jer na televiziji ima vrlo uzbudljiv program koji ne bi želio propustiti. On ipak daje nove smjernice u radu i životu za povratničku sezonu kluba: „Ako nemaš snage ni pameti i ne znaš što ćeš s loptom daj je protivniku. Možda pogriješi!“

I tako, ako negdje slučajno vidite ili čujete za čudnu odbojkašku ekipu koja se trenutačno rješava lopte i brže bolje ju predaje protivniku znajte da se radi o bitci za goli život. Iako vam se na prvi pogled možda neće činiti tako...