In memoriam: Zdravko Dacijar

Objavljeno: Nedjelja, 05 Veljača 2017 22:34 Autor:

Jučer je u Zadru u 83. godini preminuo Zdravko Dacijar, dugogodišnji svestrani sportski djelatnik koji je najveći trag ostavio u zadarskoj odbojci.

Dacijar je rođen 12. srpnja 1934. u Stabanči, mjestu pokraj Odžaka u Bosni i Hercegovini. Osnovnu školu završio je u Odžaku. Završio je zrakoplovno-tehničku školu u Sarajevu, u Rajlovcu.

Kao zrakoplovni tehničar na službi je od 1952. u Zemunu, Puli, Zagrebu, a krajem 1956. dolazi u Zadar gdje je također ispočetka kontrolirao, pregledavao i održavao avione u aerobazi na Zemuniku. Unutar vojske poslije prelazi u nabavu i komercijalu gdje radi do umirovljenja 1984. godine.
Od osnovne škole bavi se odbojkom i nogometom, koje igra paralelno do 1960. godine, kada prestaje igrati nogomet i ostaje samo u odbojci. Branio je u Zemuniku kao prvi vratar, u Bagatu kao prvi i drugi, a i u Zadru kao treći. „Pokojni Košta i Pilić su bili prije mene“ – izjavio je prije nekoliko godina u razgovoru za Zadarski list.
Prvu pravu partiju šaha igrao je s 12 godina „s jednim koji slabo“ vidi pet sati – tada nije bilo sata za ograničenje. „Igrao sam što on to i ja do 80. poteza, kada je on zvao suca intervenirati jer ja igram sve što i on. Sudac je rekao da imam tako pravo igrati. I onda je on napravio zamku: ako ja odigram što i on, zarobljuje mi kraljicu. Pročitao sam tu zamku i pobijedio.
Najveći uspjeh u šahu imao sam remizirajući s velemajstorom Nedeljkovićem, koji je paralelno u Sarajevu igrao na 40 ploča. Dan danas igram šah za razonodu, a kada sam otišao s akademije prestao sam se šahom ozbiljno baviti. Kako sam postao golman? Nismo imali dobrog vratara i uvijek smo gubili utakmice. Igrao sam braniča i na jednoj utakmici se vratar ozlijedio. Zamijenio sam ga i poslije mi trener više nije ni dao igrati braniča, već sam stalno branio.

Odbojku sam počeo igrati u školi od 7. razreda. Poslije se u Rajlovcu igrala odbojka puno, stoga što ljudi koji rade na održavanju spreme avion, i kada on ode u zrak oni više nemaju što raditi – tada se igrala odbojka. U Zemuniku je na jednome malome terenu bilo 7 odbojkaških igrališta. Kako je vrijeme prolazilo, sve više sam napuštao nogomet, a sve više sam bio u odbojci.“ Za sebe je izjavio da je „od rođenja do groba u odbojci“ te da se odbojka može igrati od 3 do 83 godine.
I baš je u 83. godini završio svoj ovozemaljski život...

Zdravko Dacijar dobitnik je Zlatne plakete SOFK-e Zadar 1976. godine, Plakete Odbojkaškoga saveza Jugoslavije 1970., Zlatne plakete Saveza za fizičku kulturu Hrvatske 1979. godine te još tridesetak raznih medalja, diploma i priznanja. Bio je prvi savezni odbojkaški sudac u Dalmaciji i predsjednik zadarske sudačke organizacije.
Sve donedavno dolazio je na odbojkaške utakmice i trudio se doprinijeti radu Odbojkaškog kluba Zadar. Datum sprovoda Zdravka Dacijara bit će objavljen naknadno. (Š. Ć./Izvor: knjiga Nebojše Gunjevića: Lopta u letu)