Diplomirani žicaroši i grebatori u odbojkaškim klubovima

Objavljeno: Utorak, 23 Travanj 2013 Autor:
Do prije nekoliko godina održavali smo fantomske sastanke udruženja prvoligaša. I vrlo rijetko je bilo kvoruma.

Do prije nekoliko godina održavali smo fantomske sastanke udruženja prvoligaša. I vrlo rijetko je bilo kvoruma. No, ako je i bilo kvoruma uvijek je bila razlika između onih koji imaju novaca i onih koji nemaju. Oni koji imaju ne mare za ove druge. Ni za njihovu kuknjavu ni jecaje.

Plaču i kukaju danas iz Mladosti, iz Rijeke, iz Murse. Na jednom sastanku se digli danas, pokojni, predsjednik OK Donji Miholjac i ja, kao predstavnik AOK Osijeka. Bili smo i jedni i drugi tanki s lovom, ali onako šokački ponosni. I pokušali apelirati na sve klubove da se donese odluka o podijeli 1b lige na dvije lige, a i da se barem izbace mahači zastava. Mislim na one linijske suce. Pa je tada predstavnik Šibenika, koji su bili u cuker piksni i u Euro ligama, kupovima i sličnim stvarima dobacio – ako nemate novaca nemojte igrati odbojku. Onda se predstavnik Mladosti, obrecnuo kao ono ajte što nas davite takvim sitnicama. Jozo Korov i ja ostali usamljeni. Sjeli na svoje stolice. On mi tada rekao. – Vidiš, šegače se s nama, sa Šokcima, sa Slavoncima. Boli ih đon za sve i misle samo na sebe. Ni predstavnik osječke Pivovare nije se htio uopće zamarati takvim stvarima. Miholjac je odmah po dolasku doma otkazao nastup. No, kolo sreće se okreće. Danas slušamo kako igrači Mladosti skupljaju novce oko dvorane. Kako tajnik posuđuje novce. Načitali smo se i naslušali žalopojki i predsjednika ženskog riječkog kluba, i trenera, i igračica. Svih. A svi su oni s podsmjehom gledali na one koji nemaju dovoljno novaca. A sada si ja mislim zašto oni ne bi radili ono što 90 posto sportskih radnika u Hrvatskoj radi to svakodnevno. Kucajte na vrata, pišite zamolbe. Skupljajte odbijenice. Dočekajte dan pred utakmicu s nedovoljno novaca za put, za suce. Valja svi da dotaknu dno, pa da onda krenemo ispočetka. No, to je ono što se zove marketing. Sjećam se kako sam šest godina vodio klub u 1b ligi a godišnje sam od grada dobivao 20 tisuća kuna. Pazite godišnje. I onda mi u toj ligi oni koji od grada primaju godišnje 200, a neki i 400 tisuća kuna kažu da ne znaju kako će izgurati sezonu. Onda jedan kaže pa imamo mi marketing. Evo, kaže mi tada jedan čovjek iz istarskog kluba, kako je njihov marketing za sve cure osigurao majice prije par mjeseci, a jednom su dobili i sladoleda. Odlično. Šutim i mislim si kako odličan marketing imaju. Dobiju od grada 400 milja, a onda neko izvuče i malo sladoleda.

Nije mi drago čitati sve to, ali očito je da će mnogi morati izraz marketing, zamijeniti hrvatskom inačicom toga američkog izraza. Žicanje i prošnja. Tako da više nemamo marketinške službe, već stručnjake u klubu za žicanje i prošenje po gradu. Sad vjerojatno kako smo ligu dogurali do kraja vidimo da u tim našim nekada dičnim i velikim odbojkaškim sredinama imaju kvalitetan kadar u Odjelima za žicanje. Neki sada odjele mogu preoblikovati i u institute pa čak i akademije za žicanje i prošnju novaca. Normalno, tada ćemo možda Komadinu, Lovrinova i ……. mogli dodijeliti i titule doktora žicarskih znanosti, pa bi čak u sklopu našeg odbojkaškog saveza mogli otvoriti i Žicarsku akademiju gdje bi oni mogli i predavati nama iz provincija i malih klubova kako se to radi. Uskoro će biti i odjeli grebatora. Te odjele u klubovima treba oformiti i u njima bi radili svi oni koji bi se znali grebati u gradovima, državnim i gradskim poduzećima, pa i u sportskim i odbojkaškim savezima. Da. U Americi te ljude zovu lobisti. No, mi imamo lijepa imena za to. Grebatori, uvlakači. A neki ih zovu i dosadnjakovićima. Pa ako niste dovoljno dobar dosadnjaković nećete ništa ni dobiti. Ti ljudi moraju biti na sve spremni. Pa tako za neku donaciju, sponzorstvo za neku utakmicu ili put, taj stručnjak mora biti spreman i potpisati pristupnicu nekoj političkoj stranci.

Inače, drama je. Stvarno je dramatično. Nema rješenja u velikim gradovima. Gotovo svi gradovi daju novce samo najboljem klubu. Ostalima ne daju ni mrvice. I onda vam se dogodi da ako ste prvoligaš u Osijeku ili Zagrebu od svoje sredine imate godišnje ništa, 10 ili najviše 30 tisuća kuna. A ako ste drugoligaš u nekom manjem mjestu, tada ste i najbolji kolektiv, možete imati i po nekoliko stotina tisuća kuna.
Danas ima Internet svaka općina i možete sve vidjeti. Jedna općina koja ima klub u drugom rangu natjecanja u stanju je dati i više od pola milijuna kuna za svoj odbojkaški klub. To znači ako ste slučajno kao dijete bili te nesreće da se rodite u Zagrebu i Osijeku vjerojatno će te svaki svoj pogled na odbojkašku loptu morati plaćati zajedno s mamama, tatama, bracama, bakama i dedama. A možda i susjedima. A ako ste se rodili u malom hrvatskom mjestu za vaše igranje odbojke imati će te sve što hoćete. Moći ćete i putovati velikim autobusom na utakmice, spavati u hotelima, a i treneri i igrači, i igračice dakako, dobivati novce. Danas će te uvijek prije honorar za igranje dobiti u Đakovu, Bilju, Novoj Gradišci, Vukovaru nego li u Osijeku. Ako živite u Velikoj Gorici, Čavlima, Poreču, Rovinju imati će te sve više nego li da ste u Rijeci ili Zagrebu. No, tako nam je uređena zemlja.
No, jedan mi kaže sada će biti lakše jer, po ulasku u EU, neće se više moći davati novci nogometu. Istina. Od novaca koji se daju jednom nogometnom prvoligašu živjeli bi bajno i bogato svi naš A1 ligaši, pa čak i dio A2 ligaša. No, ne bi bili Hrvati, Hrvati kada ne bi zajebali. Pa, primjerice u jednom našem gradu nogometnom prvoligašu ne daju iz gradskog proračuna ni lipu. Ali daju za školu mladeži toga kluba nekoliko milijuna kuna. Pa neće valjda EU braniti da se daju novci za djecu. U tom nogometu, oprostite, školi mladeži sve se daje za djecu. Pa i roditelji daju sve. Kažu ima da ništa nije besplatno.

Damir Rukovanjski

www.aok-zok.blog.hr | Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.