I Hrvatski odbojkaški savez bi mogao napuniti državnu blagajnu

Objavljeno: Ponedjeljak, 15 Listopad 2012 Autor:
Što prije bi trebalo napraviti pretvorbu našeg odbojkaškog saveza.

Čačiću moramo omogućiti da napravi pretvorbu i proda HOU

Što prije bi trebalo napraviti pretvorbu našeg odbojkaškog saveza. Podršku bi sigurno dobili i kod Čačića. Kako bi oni to mogli izvesti? Pa prvo bi trebalo naći podobnog ulagača, po mogućnosti nekoga iz ruskog novog kapitalističkog miljea. Ali prije toga Barač bi trebao podnijeti plan u kojem bi iz saveza, odnosno udruge, izdvojili u posebna poduzeća sve ono što može na tržište. Jel zašto da Rusu prodamo ono što mu ne treba. Pa bi u posebne profitne centre izdvojili menađera, pa tajništvo, onda recimo i direktore reprezentacija. Oni će sigurno svaki dobro zaraditi skupljajući novce na marketinški način.

Primjerice ako reprezentaciji treba za neku akciju 100 tisuća eura, oni će skupiti 130 tisuća. 100 će potrošiti na repku, a 30 tisuća će im ostati. Pa takvih par muških seniorskih, pa par ženskih i eto vam bogatstva neizmjernog. Njima ćemo pridodati još mlađe reprezentativne selekcije. Oni tamo mogu na pripreme i okupljanja, zvati i veći broj reprezentativki i reprezentativaca i tako još dodatno zaraditi jer tu će imati i roditelje u pomoći. Znači njih smo riješili. Onda bi u posebnu profitabilnu tvrtku trebali izdvojiti naše suce. Oni bi dakako dobili neki grace period da bi za nas uvijek sudili narednih bar dvije godine. A onda bi i oni išli na tržište. I vjerojatno bi uvijek pobijedili na nekakvom natječaju. Jer naši suci bi bili bolji od svih. Posebice oni koji nisu nikada igrali odbojku. Oni su se mogli lijepo od malih nogu pripremati za tržišne odnose. I onda bi na kraju za prodaju ostao Savez s našim saveznim Izvršnim odborom i klubovima. Rusi bi u državnu blagajnu tu istresli goleme novce. Zašto bi Hrvati samo prodavali brodogradilišta i naftnu industriju. No, mi bi smo se bar prodali Rusima a ne Mađarima. Rusi bi vjerojatno dali i nama upravljačka prava. I nema rizika. Nikakvog. Svi predsjednici klubova dali bi svoja garantna pisma. Kad već za klubove kojima predsjedaju daju u garanciju svoje kuće, vikendice, automobile, pa sigurno bi za Ruse dali i više. Netko čak i svoje gostionice, automobile i bicikle. Tako da svaki ulagač, ili kupac hrvatske odbojke ima garanciju da ako stvari pođu po zlu dobit će od svakoga predsjednika po nešto. I svima nama bi bilo bolje. Rus bi pošto je živio u teškim komunističkim vremenima imao sluha za naše probleme. Shvatio bi zašto u našim klubovima ima velikih financijskih problema. On bi to mnogo lakše prebrodio. Shvatio bi za razliku od sadašnjih faca u našoj glavnoj kancelariji u zagrebačkoj Haulikovoj 6. Oni nisu krivi. Oko njih je blještavilo velegrada i pošto su im oči zasljepljene od tolikog blještavila ne vide svoj narod oko sebe. A pošto u kancelariji imaju mnogo posla ne mogu izaći među ljude van, pa ne znaju sirotani ni da su u Hrvatskoj. No, dobro su se sjetili. Svaki potpisnik računa kluba će poslati to njihovo famozno garantno pismo. To u biti neće biti problem. Pa predsjednicima u klubovima će svi njihovi donatori, sponzori i čelnici gradova dati iste takve garancije. Pa tako Kerum će bez problema Klariću u Splitu dati što god hoće i što traži. Dat će mu ako treba i svoju seku i cijeli gradski proračun samo da Split može nastupiti u našoj ligi. Osječki, vinkovački, brodski gradonačelnici će s puno milosti i sreće dati cijeli svoj budžet, dvorane i ako treba i sve svoje direktore gradskih poduzeća samo da igramo našu ligu. Što je primjerice jednom načelniku Kostrene izdati garanciju svom klubu. No, u pretvorbi će sigurno biti i problema. To je što će sigurno ruski oligarh htjeti zadržati toga tko je smislio tako genijalnu ideju. On mu treba. Bez njega ne može raditi. Sjećate li se Vinka Dobrića. Znate zašto on nije na tom mjestu. Pa izgleda da se ne bi usudio tako nešto smisliti i poslati klubovima.

Inače nam je sve lijepo krenulo ove godine. Igramo po novom sistemu. Koliko god da je bilo protivnika, a ima i sada ih, mora biti jasno da ima to svoga smisla. I sada se dogodi da jedni druge nabiju, da ne pređu ni 10 poena po setu. Što bi tek bilo da se igra opet onaj 15 protiv prvoga na tablici. Katastrofa za gledati. No, ovako imamo A1 i A2. Mnogi još u svojim sredinama i ovu A2 mogu progurati u statuse najvišeg ranga. Jer ovi slijepci u gradskim i općinskim poglavarstvima su još više zasljepljeni nego li naši kancelarci u Haulikovoj pa niš ne kuže. Oni jesu svi jako pametni. Ali razumjeti da 1b liga nije prva, nego 3 liga po rangu, ili da druga skupina A lige nije obična druga liga za sve njih je viša matematika. Ima klubova koji već godinama prodaju muda pod bubrege i tvrde da su u 1b ligi prvoligaši. A oni treća liga, a naša 2 liga je tek ona 4. Liga. To što govorim je ono što se zove ženska odbojka u Hrvatskoj. Još bolje je u muškoj odbojci. Tamo ni nemamo tu 1b, a smiješno je i nazvati 2.lige, ligama. Nema klubova. U biti sve što imamo je u te dvije skupine A lige. Tu barem imamo sve prvoligaše. Baš su svi prvoligaši. I to je odlično jer su svi prvoligaški igrači, i svi su treneri prvoligaški treneri. Kako je to prekrasno kada ideš u inozemstvo raditi kao trener i kažeš u svojoj biografiji da si već pet godina trener muškog prvoligaša u Hrvatskoj.

I naši treneri, a i suci su mnogi, strašno hrabri ljudi. Takvih nigdje nema. Rus koji bi nas sve kupio ni ne zna kakve face dobiva u paketu. Koja je to hrabrost. Baviš se cijeli život nogometom, ili atletikom. Odbojkašku loptu ni ne vidiš, ni ne takneš. I onda se uz pomoć svojih dobrotvora uspeš na poziciju trenera odbojkaške ekipe. I tako hrabro nastupaš i na televiziji ako treba. Pa i držiš predavanje ovim trenerima koji su sirotani igrali nekada odbojku. Kao sad se sjećam kako na jednom juniorskom prvenstvu jedan takav trener drugom objašnjava zašto ne da igrati jednoj curi. Pa kaže neću dok loptu ne udari pod određenim stupnjem kuta. I ne da, pa ne da. On će ju to valjda naučiti. A ta cura kada igra nitko ju ne hvata. No, on ne da. No, imamo mnogo njih i u nižim razinama natjecanja. I tu u Osijeku gdje sam i ja. I svako malo gdje dođemo vidimo da su zavladali našim odbojkaškim terenima. To i spominjem zato da ne bi mislili da imamo samo suce koji nisu vidjeli loptu, nikada odigrali utakmicu, a mnogi ni pogledali. Cijela je muka kada takvog suca zoveš da radi treninga odsudi neku prijateljsku tekmu. Ono da se bolje pripremi za ligu. Pa ne. On to ne može. Zauzet je. A on opet loptu nije vidio od travnja pa sve do listopada. A igrači moraju svaki dan trenirati, a onda mu takav odsudi duplu. Priznat će te da je to strašno. A još je strašnije kada dođete na utakmicu i vidite da vam prilaze sva tri suca, a vi ih koji ste tu bar 30 godina u odbojci nikada ih niste vidjeli. Čuli ste doduše za njihova prezimena. Onda pomislite kako ste dobili Alzhajmera, ili jednostavno da niste popili svoju dozu antisklerina ili ginko belupa pa ih niste prepoznali. A onda shvatite da su odbojkaši i odbojkašice negdje nestali iz te sudačke opreme i došli neki novi. I da oni imaju svoja pravila i da vi tu ništa ne razumijete. I još je najbolje kada vam poslije utakmice dođu da im platite. Da platite što su se učili na vama i vašoj ekipi.

U prilogu je i fotografija jednog takvog pisma. Pa svi koji želite pomoći isprintajte, ispunite i pošaljite na HOU, Haulikova 6, 31000 Zagreb.

Damir Rukovanjski

www.aok-zok.blog.hr | Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.