Božić prezadovoljan sezonom đakovačkih odbojkašica

Objavljeno: Četvrtak, 22 Ožujak 2018 15:57 Autor:

Ta priznanja rezultat su našega dobroga rada. Tu prije svega trebamo zahvaliti našoj upravi na čijem je čelu, već treći mandat, predsjednik Dubravko Knežević.

On je naš glas savjesti, često nas je znao malo prizemljiti kada je to bilo potrebno, savjetom nam ukazati na neka rješenja, dakle, svoje bogato iskustvo prenosio je na nas. Naravno, tu su i svi ljudi u upravi koji nas već godinama prate, naši treneri i naravno igračice koje su i najvažniji dio cijele ove priče. Sva ova priznanja rezultat su zajedničkoga rada svih segmenata koje ima jedan klub – rekao je trener OK Đakovo Dragan Božić u razgovoru za Đakovo-sport.com portal.

Za đakovačke odbojkašice natjecateljska sezona u prvoj ligi je završena. Uspješno ili…?

Sezona je završila za seniorsku ekipu i to nikada ranije kako za mene kao trenera tako i za igračice. Sustav natjecanja u odbojci je takav da smo, nakon regularnih 14 kola, mi i još tri ekipe (Azena, Kostrena i Rockwool) igrale dodatnu mini ligu u borbi za opstanak. S obzirom da smo u toj dodatnoj ligi bili prvi, zajedno s drugoplasiranom Azenom iz Velike Gorice, osigurali smo opstanak u elitnom razredu hrvatske odbojke. Iz lige je ispao rovinjski Rockwool, a u dodatne kvalifikacije s prvacima prvih B liga ide Kostrena.

U ovim trenucima još se igra Liga za prvaka Hrvatske. I sada dolazimo do onoga što mnogi još i danas nisu razumjeli kada govorimo o odbojkaškom sustavu natjecanja. Dvije ekipe koje su s nama igrale u drugoj skupini, a to su splitska Brda i ENNA Vukovar, igrale su u četvrtfinalu. Primjerice, Vukovarke, koje su u našoj ligi bile druge, u dvije su utakmice namučile prošlogodišnje finalistice Kaštelanke. U Kaštelima je bilo 3:1, u Vukovaru 3:2. Dakle, stvari su jasne: odbojka ima specifičan sastav natjecanja u kojemu i ekipa iz druge skupine može boriti za naslov prvaka.

U igračkom smislu, tko je ponio teret ovogodišnje prvoligaške sezone?

Mi se svake godine susrećemo s odlaskom igračica zbog fakultetskih obveza tako da je to veliki problem ne samo Đakova nego i većine malih sredina. Tu će Zajednica športskih udruga i Grad Đakovo morati naći neko rješenje ukoliko želi zadržati kvalitetu sporta u gradu. Ove godine najveći teret ponijela je šestorka koju predvodi naša kapetanica Ana Barišić, libero Maja Maričić, Nikol Marošević, zatim Anja Jurić, Tatjana Gajić, Sandra Fundek i naša nova tehničarka Tea Magdić koja je praktički već ostavila odbojku, ali se po povratku, odlično uklopila u naš sastav. Nažalost, tijekom sezone ostali smo bez Ane Mihaljević koja se nakon operacije i rehabilitacije pokušala vratiti, ali bolovi su bilo toliko jaki da je morala odustati. U drugom dijelu prvenstva došla nam je Matea Ćato. Ovo je bila okosnica ekipe, a svakako treba pohvaliti i naše kadetkinje koje su bile u seniorskom sastavu, a to su: Antonija Bradarić, Anela Gajić, Zdenka Babić, Ana Jelenčić, a pred kraj sezone priključila nam se i Veronika Habijanec.

Juniorske su u Osijeku nastupile na Prvenstvu Hrvatske. Vi kao jedan od trenera imali ste velike ambicije, spominjali ste i medalju, pa čak i onu najsjajniju. Međutim, tek sedmo mjesto?

Stvar možemo postaviti i ovako: đakovačke juniorke sedme u Hrvatskoj. Je li to loš rezultat? Dakako, kada smo kretali u projekt juniorskoga prvenstva, računali smo na Doru Gadžić s kojom bismo sigurno bili među prve tri ekipe, usudio bih se reći da bismo uzeli i zlato. Međutim, Dora je otišla u Osijek i time su naše ambicije bile daleko manje. Pokušali smo joj naći zamjenu, međutim, zbog novoga Pravilnika o prijelaznom roku zakasnili smo registrirati Petru Purgar, igračicu iz Čepina tako da smo u posljednji trenutak „posudili“ Andreu Tomašević iz Nove Gradiške. Ona je korektno odradila svoj posao, ali to nije bila ekipa za više domete od sedmoga mjesta. U grupi smo doživjeli dva poraza, i to od kasnijih finalistica – Mladosti i Zadra Tek u borbi za sedmo mjesto pobijedili smo ekipu Umaga. Ako je što pozitivno na turniru, onda je to činjenica da smo jedino mi uzeli set zagrebačkoj Mladosti, prvakinjama Hrvatske.

Veliki uspjeh ostvarile su kadetkinje koje su zauzele treće mjesto na Prvenstvu Hrvatske?

U posljednjih pet-šest godina odbojkaški klub napravio je veliki kvalitativni pomak. Seniorske su u prvoj ligi, juniorke i kadetkinje izborile pravo nastupa na državnim prvenstvima, okupljamo veliki broj učenica koje treniraju u našem klubu, radimo i u dvije susjedne škole: u Piškorevcima i Viškovcima, dakle, jedan veliki pogon iz kojega se stvaraju igračice za seniorski pogon. Trener Vjeko Barišić s kadetkinjama je bio treći, a vrlo blizu su djevojke bile i finalu. A doista je teško doći do nacionalnoga natjecanja. Recimo, u kadetskoj konkurenciji trenutno se natječe 18 klubova; tu su četiri prvoligaša: Osijek, Vukovar, Nova Gradiška i mi, uvijek dobre bivše prvoligašice Vinkovčanke, Požežanke, sada se razvijaju projekti malih rekao bih lokalnih selekcija poput Čepina i Višnjevca. U takvoj konkurenciji samo dvije ekipe mogu na državno. Dakle, nije nimalo lagano doći do toga i tamo se sastati s najboljima iz svih hrvatskih regija. I kada dođete do državnoga natjecanja, susrećete se s Zagrebom, Varaždinom, Osijekom, Kaštelama, dakle sredinama koje imaju daleko bolje uvjete od nas. A mi smo ipak tu negdje s njima. Dakle, već sam odlazak na nacionalno prvenstvo velik je uspjeh, a kada tamo dođete onda se kao „fićo“ borite protiv mercedesa, BMW-a…

Osim seniorskoga sastava, druga i treća ekipa natječe se u Drugoj i Trećoj ligi. Čemu to?

Svaka igračica najbolje napreduje kroz utakmice. Naših 36 igračica ima svaki vikend igra utakmicu natjecateljskoga karaktera; dakle s adekvatnim protivnicima, sucima i svemu, putovanjima… To su veliki izdaci, ali smo svjesni da mlađim igračicama, kadetkinjama i juniorkama, moramo dati priliku da igraju. Samo tako će napredovati. Mi već sada imamo nekoliko nadarenih kadetkinja koje kucaju na vrata seniorske ekipe.

Četiri puta zaredom proglašeni ste najboljim ženskim sportskim kolektivom grada Đakova. I to nešto znači?

Ta priznanja rezultat su našega dobroga rada. Tu prije svega trebamo zahvaliti našoj upravi na čijem je čelu, već treći mandat, predsjednik Dubravko Knežević. On je naš glas savjesti, često nas je znao malo prizemljiti kada je to bilo potrebno, savjetom nam ukazati na neka rješenja, dakle, svoje bogato iskustvo prenosio je na nas. Naravno, tu su i svi ljudi u upravi koji nas već godinama prate, naši treneri i naravno igračice koje su i najvažniji dio cijele ove priče. Sva ova priznanja rezultat su zajedničkoga rada svih segmenata koje ima jedan klub.

Posljednjih mjeseci pojavile su se određene polemike oko toga da je u klubu više igračica sa strane nego domaćih? Znamo da su u posljednje tri godine Đakovo napustile tri odlične igračice: prva Kristina Zirn, zatim Ivana Sučić, a prošle godine i Dora Gadžić. Postoji li mogućnost i želja da u dogledno vrijeme njih tri ponovo zaigraju u đakovačkom dresu s obzirom da je Osijek ispao i u sljedećoj će se sezoni natjecanja s Đakovom?

S tri spomenute igračice Đakovo bi se borilo u prvoj skupini. Kristina Zirn i Ivana Sučič već su potvrđene prvoligaške igračice, a Dora Gadžić je ovu sezonu provela u Osijeku. S njima, uz ovaj igrački kadar, Đakovo bi bio stabilan član prve skupine. Vrata našega kluba otvorena su svima. No, u ovom trenutku mi moramo napraviti analizu sezone, zatim složiti proračun za sljedeću sezonu. Moramo brzo sjesti s našim sponzorima i vidjeti kako i s čime na jesen krenuti u novu sezonu.

Vratimo se na utrku fiće i mercedesa. Spomenuli ste posljednjih pet-šest godina kada se ženska odbojka u gradu podigla na respektabilnu razinu. Svih ovih godina zalažete se za poboljšanje uvjeta u sportu. Međutim, kako se boriti protiv nečega što se zove odlazak sportaša na studije, u sredine koje mogu ponuditi bolje uvjete, pa i one financijske. Što učiniti da bi se zadržali svi đakovački sportski talenti?

Grad i Zajednica športskih udruga trebaju stvoriti uvjete za financiranje sporta. Reći ću vam jedan primjer: u sljedećoj sezoni u našoj ligi nastupit će i Nova Gradiška i Osijek. Nova Gradiška ima duplo veći proračun od nas, a Osijek opet ima duplo veći proračun od Nove Gradiške. Kako sada da mi budemo konkurentni tim ekipama. Ja se samo zalažem da se napravi pravilnik na razini Zajednice športskih udruga koji bi definirao različite razine bavljenja sportom: što je to kvalitetni sport, što amaterski, a što je to rekreacija. Postoji pravilnik Olimpijskoga odbora, osim toga radio sam i u Osijeku gdje se zna kako se dijele sredstva: zbrajaju se rezultati i prema broju bodova klubovi dobivaju sredstava. To je najrealniji sustav koji će vrednovati sportske rezultate. Godinama se već spominju izrazi tradicija, sustav, a ako je u gradu napravio nekakav kvalitativni pomak, onda je to odbojka. Mi smo krenuli od „nule“, a sada već treću godinu igramo u prvoj ligi

Već godinama se pokušavate izboriti i za termine u Nastavno sportskoj dvorani Đakovo. Očekujete li tu kakav pomak?

Mi igramo prvu ligu, a u dvorani u kojoj igramo utakmice imamo samo dva treninga, i to ponedjeljkom i utorkom u jednoj trećini dvorane. Srećom pa je dvorana u Piškorevcima otvorena za treninge klubova. Ondje treniramo tri puta tjedno, ali tu se pojavljuje drugi problem: vozimo igračice nekada osobnim automobilima nekada gradskim kombijima. Za svaki prijevoz do Piškorevaca, dakle deset kilometara u oba smjera, moramo platiti sto kuna za korištenje kombija. Dakle, isti tretman je prema nama koji prijeđemo deset kilometara i kada putujemo na utakmicu u npr. Rijeku. Razgovarali smo o tom problemu i nadam se da ćemo naći zajednički jezik.

Često vam spočitavaju da u klubu imati više igračica sa strane. Razvili ste teoriju o razvojnoj ulozi odbojkaškoga kluba. Što to znači?

O igračima sa strane mogli bismo govoriti u većini klubova. To je jedan od preduvjeta sportskoga uspjeha. Jasno, odbojkaški klub mora proizvoditi igračice i pokušati ih zadržati u svome gradu. Mi svake godine u seniorsku ekipu uvodimo naše mlade igračice, ali isto tako dolaze nam igračice koje su drugi klubovi proglasili neperspektivnima ili je došlo do određenih komunikacijskih problema između igračica i kluba. Mi takvim igračicama pružamo priliku da treniraju i igraju. Naravno, to su igračice ili lokalnih sredina i tu ne vidim nikakav problem. One dopunjavaju mjesta koja su upražnjena odlaskom domaćih igračica najčešće na studij. Recimo, ove godine Ana Barišić i Nikol Marošević su maturantice, dakle njihovo igranje ovisi o tome gdje će upisati fakultet. A to su problemi s kojim se susreću svi klubovi. Dakle, u tom smislu smo razvojni klub jer nudimo igračicama iz naše bliže okoline da igraju i razvijaju se. Osim toga, teško je igrati prvu ligu i svake godine gubiti po jednu ili dvije najbolje igračice koje odlaze najčešće na studij, a zatim i u neki od klubova sveučilišnih centara. Zato bismo trebali osigurati neke minimalne uvjete da ti sportaši, ne mislim sada samo na odbojku, ostanu u svojim klubovima. Dakle, ponuditi im neki oblik stipendije ili nekakve novčane nagrade koja bi bila motivacija da igrač ostane u svome matičnome klubu. Grad Đakovo ima dosta mladih kineziologa koje bi Zajednica mogla uključiti u ljetne kampove koji bi razvijali sportski temelji, dakle gimnastika i atletika. Za to imamo potencijal: ako ove godine srednje škole dobiju tartan stazu, imamo bazen, dosta fitnes centara, dakle samo treba malo organizacije i sportski temelji bi se mogli postaviti. Tijekom ljeta moguće je provesti različita testiranja i tada se odrediti prema određenom sportu. Mi imamo sreću što tu bazičnu pripremu s našim igračicama odrađuje profesorica Sonja Sabo, i to doista radi odlično.

Ali, fakultet zove: kako nekome otkinuti snove o arhitekturi, farmaciji, medicini…?

Drago mi je da ste spomenuli te fakultete. Oni postoje i u Osijeku, dakle, nije nemoguće organizirati i sustav studiranja i treniranja. U takvim slučajevima tijekom kolovoza i rujna napravi se odlična fizička podloga koja se onda tijekom sezone održava s dva do tri treninga tjedno. Mislim da se to može uskladiti sa studiranjem. U tom slučaju bili bismo konkurentni klubovima iz Zagreba, Splita, Osijeka.

Jasno ste dali do znanja da niste zadovoljni statusom kojega imate u gradu. Usvojen je novi proračun za sport, Zajednica vam je namijenila tek 60 posto sredstava od onoga što ste očekivali? Što sada?

Mi moramo prvo sjesti na razini kluba i odučiti što i kako dalje. Razgovarat ćemo i sa svojim sponzorima kako bismo čuli i njihovo mišljenje. Tada ćemo donijeti odluku što i kako dalje. Svima je jasno da je seniorski sastav najveći potrošač novca, ali on vam jednostavno stvara imidž, privlači sponzore i u konačnici donosi status. Mi tijekom sezone desetak puta idemo na „morska“ gostovanja, a to najčešće činimo putovanjem na dan utakmice. Pa nam se tako dogodi da u Zadar ulazimo iz autobusa direktno u dvoranu, dođemo do Maslenice da tek tamo doznamo da moramo obilaznim putem. Dakle, u đakovačkom sportu treba stvoriti standarde: na daleka putovanje treba krenuti dan ranije, spavati i tada potpuno odmorni dočekati utakmicu. Ovako, naše djevojke najčešće putuju po pet do sedam sati i tada igraju utakmicu, večeraju i onda cijelu noć opet na putovanju. Dakle, u 24 sata proputujemo gotovo tisuću kilometara. U takvim uvjetima teško je očekivati i povoljan rezultat.

Sezona je gotova. Vrijeme je za odmor. Hoće li i Dragan Božić malo odmoriti od odbojke i napuniti baterije za nove izazove?

Djevojke će se sada okrenuti školskim obvezama, uspješno završiti razrede. Sada ćemo raditi individualno s igračicama, a dolaskom ljeta selimo se na naše pješčane terene. Tamo se stvaraju igračice i tu leži tajna našega uspjeha. Dok većina klubova ljeto koriste za godišnje odmore i kupanje, mi igramo odbojku na pijesku i tako održavamo kondiciju, a s druge stane djevojke razvijaju svoje vještine. A onda dolazi kraj kolovoza i nova sezona je tu.