Intervjui

Edo Klein: Na posao potrošim i do 15 sati dnevno

Zagrebačka Mladost u sezoni 2015/2016 osvojila je duplu krunu u ženskoj konkurenciji. Mladostašice su potukle konkurenciju, pod vodstvom trenera Ede Kleina, koji je bio naš sugovornik. Radi se o treneru koji je na klupu Mladosti sjeo u ljeto 2011. godine, odradio ove godine petu sezona na klupi najtrofejnijeg hrvatskog kluba.

Razgovor s Edom Kleinom započeli smo s netom završenom sezonom, osvojenim naslovom prvaka Hrvatske koji je vraćen na Savu. U reprizi prošlogodišnjeg finala od lani, zagrebačka Mladost sigurno je došla do naslova, potpuno zasluženo osvojen je naslov protiv Poreča. U finalu je HAOK Mladost izgledao dosta kvalitetnije od protivnika.

- U finale smo ušli oprezno poučeni iskustvom prethodne sezone koja je nalikovala na ovu. Ovaj put smo izvukli neke pouke, mentalno sam malo drugačije pripremao ekipu. Stvari koje su bile prevaga su se razlikovale od utakmice do utakmice. U prvoj je to bio kontra napad, u trećoj je bio napad nakon prijema i visok postotak side-outa, u četvrtoj servis i break-point faza. U svim utakmicama smo bili kvalitetniji u segmentu servisa i prijema. Na tome puno radimo i zadovoljan sam koliko smo napredovali. U usporedbi s finalom prethodne sezone imali smo malo kvalitetniju ekipu i dužu klupu, a Poreč osim druge utakmice, ovu finalnu seriju nije odigrao na razini prošlogodišnje - svoj je osvrt dao Klein.

Kada se pogleda čitavo prvenstvo, pokazali ste najviše, igrali bolje kako je sezona odmicala, drugi dio natjecanja završili ste sa 6-0, vidi se i iz rezultata, i iz igre da su stvari sjedale na svoje mjesto kako je sezona išla kraju, kako ste zadovoljni izgledom ekipe pred kraj prvenstva. Jeste li podigli razinu igre na zadovoljavajuću razinu?

- Kao i zadnjih godina, ove smo ušli opet s puno promjena, sedam novih igračica u odnosu na prethodnu sezonu. Trebalo je vremena da se naviknemo jedni na druge, uigramo, steknemo potrebne automatizme. Nije ni bilo puno vremena za treninge budući da smo zbog obaveza u MEVZA Cupu i Challenge Cupu prvi dio sezone uglavnom igrali u ritmu dvije utakmice tjedno.

Razina igre na kraju iskreno nije bila onakva kako sam zamislio, ali je bila zadovoljavajuća s obzirom na okolnosti. Kad kažem okolnosti mislim prije svega da djevojke kombiniraju odbojku s cjelodnevnim fakultetskim ili školskim obavezama što je razlog da ne treniramo kvalitativno, ni kvantitativno kako bih htio. Pred kraj nam je dio igračica nedostajao zbog akcija juniorske reprezentacije, no sve u svemu mislim da smo se solidno snašli jer sezona je bila naporna. Nakon više godina izašli smo u Europu, puno putovali, odigrali smo 46 službenih utakmica, a mlađe igračice koje su sudjelovale na državnom juniorskom prvenstvu ili u reprezentaciji bile su još aktivnije.

Koje su igračice su bile ključne u osvajanju naslova, koje su kroz sezonu najviše napredovale?

Nismo ekipa u kojoj se netko ističe. Prilično smo izbalansirani. Oko 60% utakmica je odigrala postava koja se pokazala kako najbolje funkcionira, ali kad imate toliki broj utakmica teško je očekivati da svi budemo u formi od početka do kraja sezone. Često su uskakale djevojke s klupe i jako kvalitetno odradile taj posao. Dobro smo se tu nadopunjavali, bili smo ekipa. Gledajući početak sezone i neke elemente tehnike, razumijevanja igre, mentalne i fizičke pripreme, sve djevojke su ostvarile osjetan napredak u stvarima na kojima smo radili. Kroz statistiku i video analizu to se jasno vidi. 

 Ekipa 450 x 300

Tko je uz vas kao trenera najviše zaslužan za duplu krunu Mladosti ove sezone, nakon kupa lani, prvenstva predlani, ove sezone osvojene su obje titule, tko sve stoji iza tog uspjeha ?

- Imali smo značajnih fluktuacija u posljednjih pet godina. Promijenilo se puno igračica, gotovo njih 40 i svake sam sezone počinjao s puno novih djevojaka koje je trebalo uklopiti u sistem. Drago mi je što smo uspjeli pri tome održati kontinuitet dobrih rezultata. Predlani smo dominantno osvojili prvenstvo, a lani kad smo ostali bez Japanki, kako nam je prosjek starosti bio 17.8, prognoze su bile na početku, da nećemo biti ni među četiri ekipe. Na kraju smo ostvarili odličan rezultat. Ove sezone smo izvukli maksimum u domaćim i europskim natjecanjima, opet s mladom ekipom kojoj je prosjek starosti na početku sezone bio 19.5. 

Sve ove godine u klubu pored mene je bila Alena Zhukouskya, naša liječnica koja strpljivo brine o djevojkama i njihovom zdravlju. Posljednje dvije sezone pomoćni trener je bio Krešo Perić bez čije pomoći ne bi mogao provesti sve treninge i zamisli. Uz to je vodio još dvije selekcije mlađih djevojaka. Rijetki su treneri u Hrvatskoj koji kao Krešo toliko vremena i energije posvete svom poslu. Promjene su se osjetile dolaskom predsjednika Mire Pavlovića prošle godine. Nije lako voditi voditi brigu o tako velikom kolektivu kao HAOK Mladost u vrijeme teške ekonomske situacije u Hrvatskoj. Klub se financijski stabilizirao i dobio podlogu za miran razvoj.

Naposljetku, ako bih morao izdvojiti tko je najviše zaslužan, onda su to zasigurno igračice. Mi u klubu smo tu da im omogućimo uvjete za za razvoj, ali one su te koje igraju i svakodnevno prolijevaju znoj na parketu. Sa školom i fakultetom imaju puno obaveza, no opet su svaki dan prisutne na treningu. Muče se s umorom, ozljedama, kritikama, odnosima, putovanjima i još mnogim stvarima. Unatoč svemu trude se dalje jer su marljive, odgovorne, uporne i fokusirane na razvoj. Vrlo ih cijenim i ne znam kako bih im se dovoljno zahvalio.

Mladost je ove sezone odigrala i MEVZ-u. Ta nazovimo liga, igrala se na principu turnira. Odigrale su Mladostašice četiri turnira sa po dvije utakmice. Završile s omjerom 4-4, kao pete. Uz to igrale su i u europskom Challenge kupu prošle mađarski Teva Godolo, pa ispale od francuskog Nantesa, koji je sezonu ranije igrao Ligu prvaka. Može se reći da je to bio iskorak u odnosu na ranije sezone, zanimljiv osvrt o nastupima u Europi imao je naš sugovornik.

- Ove sezone nastupili smo u Challenge Cupu i Mevza Cupu. Challenge smo prošli mađarsku ekipu s dvije pobjede i ispali od francuskog Nantesa koji se pokazao kao jak protivnik pun strankinja. Definitivno je doživljaj sezone bio utakmica kod njih ispred 3300 gledatelja u vrhunskoj organizaciji. U Mevza Cupu nam je Final Four promakao za dva boda. Dobili smo sve ekipe ispod nas, a izgubili od kasnijih sudionika završnog turnira. To su sve ekipe u prosjeku starije od nas, pojačane strankinjama.

Cev 450 x 300

Kad se zbroje europske utakmice protiv ekipa od kojih smo izgubili i napravi analiza mogu se izvesti zanimljivi zaključci. U većini parametara smo iznenađujuće bili podjednaki, ali ono gdje se osjetila razlika je bila u efikasnosti u napadu. Nije nam se bilo lako braniti, jer nismo navikli na takvu raznovrsnost i brzinu napada protivnika. S druge strane, mi smo teško prolazili. Njihov blok i obrana izgledaju kvalitetno.

Vidjelo se što znači igrati protiv ekipa koje prikupe sve naše snimke i dobro nas skautiraju. U Hrvatskoj efikasnost u napadu imamo prosječno oko 30%, u jačim europskim utakmicama jedva 15%. Često djevojkama govorim kako nas takve jake utakmice prisiljavaju da budemo bolji. U Hrvatskoj možemo i u petoj međusobnoj utakmici protivnicima prodavati iste trikove. Nema neke potrebe da puno mijenjamo distribuciju u rotacijama ili dodajemo nešto novo. Čak i ako ekipe predvide što ćemo odigrati, blokeri to ne mogu odraditi na razini na kojoj mogu dobre europske ekipe. Ohrabrujuće je bilo što kad smo u svim porazima otkrili da možemo parirati ekipama u dosta stvari, osjetili smo da postajemo bolji i da je bilo još takvih utakmica popravili bi se i više.

Da li je po tebi pauza između sezona prevelika, one igračice koje nisu po reprezentacijama su bez utakmice i po šest mjeseci. Da li bi ti tu što mijenjao?

- Najlogičnije bi bilo produžiti trajanje lige, no kalendar natjecanja uvjetuje i Svjetska odbojkaška federacija. Određeno je kad nacionalna prvenstva mogu najranije početi i kad najkasnije završiti da se ne bi došlo do preklapanja natjecanja klubova i reprezentacija.  Znam primjere nekih zemalja koje su uvele dodatna kup natjecanja na kraju sezone ili čak ljetnu ligu. To je dobra ideja, ali mislim da takva opcija hrvatskim klubovima koji se muče s financijama ne bi odgovarala jer dodatna natjecanja znače dodatne troškove. Uz to, većina igrača i igračica su studenti i dobro im dođe vrijeme po završetku sezone da se posvete fakultetskim obavezama. 

 Klupa 450 x 300

Off-season je dug za većinu klubova i u ozbiljnim ligama poput NBA. To vrijeme se može jako dobro iskoristiti. Igrači se mogu posvetiti popravljanju tehnike, ozbiljnom fizičkom treningu ili rehabilitaciji ozljeda. Koliko se stvarno po našim klubovima u te stvari uloži vrijeme, nisam siguran. 

U Italiji se posljednjih sezona igrala ljetna liga na pijesku za ženske prvoligaške klubove. Igralo se po malo prilagođenim pravilima da bi bilo sličnije dvoranskoj odbojci i 4 na 4. Pogledao sam par puta neke mečeve i vidio uvijek pune tribine, bilo je dobro organizirano. Uvjete za to imamo. Uz par manjih sponzora natjecanja, za klubove bi to bilo jeftino. Možda bi se na taj način i dugoročno preusmjerila koja igračica više u odbojku na pijesku gdje postoji ogroman prostor za napredak.

Što se tiče iduće sezone, u kojoj zagrebačka Mladost ipak neće igrati Ligu prvaka, već ponovno CEV, vjerojatno i Challenge kup, te MEVZA Cup, Edo Klein još nije na čisto gdje će raditi.

- Otvoreno je nekoliko opcija. U pregovorima sam, ali stvarno još ne znam. Želim ponovo raditi u zemljama gdje je odbojka na višoj razini. S druge strane djevojke bi htjele da još ostanem. Puno razmišljam što je najbolje za mene u ovom trenutku.  

Kakva je perspektiva ženske odbojke u Hrvatskoj, što treba napraviti da odbojka u mlađim kategorijama napravi iskorak, dugo niti jedne juniorske, kadetske reprezentacije nema na Europskom prvenstvu, može li tamo otići trenutna juniorska reprezentacija koju vodi Marija Anzulović, a u njoj je većina igračica koju ste stvorili vi i Mladost ?

- Uspjeh reprezentacije je jako ovisan o klubovima. U klubu igračice provedu barem 40 tjedana godišnje, a u reprezentaciji samo 4-6 tjedana. Zato klub ima težinu u razvoju. To nam ne ide na ruku jer je liga sve slabija i mlađa. Ne radi se samo o tome protiv koga igraš vikendom, nego još važnije s kim treniraš cijeli tjedan, protiv koga igraš svaki dan na treningu. Kad smo se prije 2008. pojavljivali na Europskim prvenstvima, mlade igračice bi ušle u seniorsku ekipu svojeg kluba i trenirale s djevojkama koje su 10 godina starije od njih. Danas su te "starije" djevojke nerijetko samo 2-3 godine starije. 

Juniorske reprezentacija može na EP nakon dugo vremena. Grupa izgleda prolazno. Slovenija i Njemačka nisu toliko jake kao zadnjih godina, a Latvija je već bila trećeplasirana kao domaćin na slabijem turniru 2. kruga.

Da bi se napravio iskorak treba više kvalitetnog rada i organizacije. Ne možemo se uspoređivati sa zemljama poput Turske, Italije ili Rusije koje puno ulažu, ali možemo preuzeti neke organizacijske ideje od manjih zemalja poput Belgije, Češke ili Slovenije koje se zadnjih godina konstantno pojavljuju na Europskom juniorskom prvenstvu. Premalo je dobre rasprave o tim modelima i što je primjenjivo kod nas.

Presporo se razvijamo. Do 2008. godine smo se redovito pojavljivali na Europskom prvenstvu, od onda nas nema. Radimo slično kao i tih godina, imali smo dobrih juniorki posljednjih osam godina, no samo to više nije dovoljno jer su se druge zemlje razvile. Konkurencija je veća i jača. Neke zemlje koje su prije 10-15 godina bile autsajderi danas su ozbiljne i organizirane. Odbojka se isto promijenila. Servisi su postali opasniji, a dizanje i napadi brži. To zahtjeva modifikaciju načina treninga i tehnike prijema i bloka.

Klein2 450 x 300

Edo Klein je u svojoj karijeri radio u UAE, Švicarskoj, Sloveniji. Na upit jesu li njegove ambicije prerasle hrvatsku ligu, ima li ponuda izvana, Klein odgovara:

- Za osobni napredak bi bilo dobro da opet radim u profesionalnijoj sredini budući da smo kod nas osuđeni na amaterizam. Nedostaju mi pune dvorane, konkurencija i kvaliteta. U vremenu kad sam radio u inozemstvu, vidio sam da me se vani više cijeni. Kod nas se previše kritizira, podcjenjuje i površno gleda na sport. Jedna smo od rijetkih liga u Europi koja još uvijek nema službenu statistiku. Taj nedostatak objektivne analize, nažalost, ostavlja prostora za pogrešne dojmove. 

Stručni štab od šest ljudi, trening na više terena, statistička i video analiza treninga, moderna sredstva oporavka su samo neki od detalja koji su odavno normalni u jačim ligama, čak i na svakom američkom sveučilištu. Motivira me konstantno unaprjeđivanje, traženje načina da treniram ekipu još učinkovitije, izvlačim maksimum iz pojedinaca.

Kod nas se zbog financijske situacije sve svelo na minimum i preživljavanje. U tim uvjetima puno toga radim sam: pripremam sve treninge, tipkam statistiku u Data Volleyu, video analizu za svakog protivnika, programe u teretani, radim s igračicama na mentalnoj pripremi, savjetujem o prehrani, vodim sastanke itd. Tako se potrošim, ode mi 15 sati dnevno na obaveze. Na kraju od umora i manjka vremena, ne budem toliko dobar trener koliko mislim da bih mogao biti.

Pošto ti je nedostatak vremena popriličan problem, kada se sve zbroji radiš posao za nekoliko ljudi, ostane ti li vremena za bilo što drugo osim odbojke. Te koji bi te specijalist rasteretio i dobro došao u klubu, poznato je da o statistici znaš sve, ona bi ti trebala stvarati najmanje problema?

- Kad traje sezona, jako malo mi ostane vremena za bilo što drugo osim posla. Kako smo zadnjih godina uvijek igrali finale, imao bih svake sezone intenzivnih devet mjeseci. No, zato svibanj i lipanj budu lakši pa nadoknadim propušteno.

Statistika mi je zapravo najveći problem. Oduzima mi puno vremena. Najviše ode na unos kodova. Utakmica od pet setova ima preko dvije tisuće kodova i nekad je potrebno preko tri sata da se to unese. Data Volley se može raditi i na lakši, osnovniji način, ali ja želim sve detalje kao npr. u koju stranu je primaču išao servis, protiv kakvog bloka je bio napad, što je srednji bloker povukao itd. Kad se to unese, onda tek može krenuti analiza koja zajedno s montažom videa za ekipu traje barem tri do četiri sata. Dio analize je zapravo ono što mi nije problem raditi jer u toj fazi otkrijem puno o protivniku ili o nama.

Ove sezone sam obradio preko 100 utakmica, nas i naših protivnika. Da sam imao osobu koja samo unosi kodove umjesto mene i još napravi nešto analize, ostalo bi mi u sezoni oko 300 sati više da se posvetim ekipi u nekom drugom segmentu.

Od ostalih specijalista koji bi dobro došli Mladost, teško je izdvojiti što je važnije. Kondicijski trener svakako, jer smatram da taj rad za najbolje rezultate zahtjeva individualni pristup. Psiholog da, jer imamo puno mladih igračica koje naglo ulaze u ozbiljni natjecateljski sport i neke trebaju pomoć po pitanju nošenja s pritiskom, obavezama, kritikama, motivacijom i slično. Nutricionist također, jer zbog svakodnevnog treniranja tijelo treba puno nutrijenata i ako ih ne unosimo kvalitetnom hranom dolazi do umora, pada forme, nemotiviranosti ili sporog oporavka.

peric 450 x 300

Poznato je da si uspostavio suradnju Mladosti i kluba iz Japana, koja je tu trenutna situacija, ili situacija s bilo kojim stranim klubovima?

- S jednim klubom iz Japana imamo formalnu suradnju, a s nekoliko njih održavam dobre odnose. Ako bi neka naša igračica imala potrebu ići igrati u Japan, mi zatrebamo neku japansku igračicu (što je i bio slučaj prije dvije godine), poželimo pripreme u Japanu ili neki japanski klub u Hrvatskoj, to mi nije problem realizirati.

Koliko pratiš stranu odbojku, prvenstva, reprezentacije, koliko surađuješ sa stranim trenerima, kada bi mogao birati u kojoj ligi bi radio kao trener ?

- Pratim i mušku i žensku odbojku. Preko ljeta obavezno dođem do snimaka s Grand Prixa i Svjetske lige. Ima nekoliko ekipa koje postavljaju nove standarde, njih detaljnije analiziram i koristim kao modele za svoju ekipu. 

Sa stranim trenerima puno komuniciram. Imamo kvalitetan odnos i međusobno se uvažavamo. Diskusije u zadnje vrijeme su obično na temu važnosti korištenja videa na treningu, vježbi u skladu s principima motoričkog učenja, periodizacije ili oporavka. U Hrvatskoj je malo drugačije. Možda 2-3 ljudi me pita nešto ozbiljno o metodama rada, ostale baš to i ne zanima. Rado bih radio u ligama gdje je odbojka vrlo popularna i dvorane konstantno pune poput Poljske, Italije, Irana, Japana, Brazila.

Klein je na naš zahtjev iznio i svoju idealnu sedmorku ženske svjetske odbojke.

- Primači: Kim Yeon-Koung (J. Koreja), Zhu Ting (Kina); Srednji blokeri: Foluke Akinradewo (SAD), Thaisa Menezes (Brazil); Dijagonala: Lonneke Sloetjes (Nizozemska); Dizač: Alisha Glass (SAD); Libero: Kayla Banwarth (SAD).

Trener si s najboljim rezultatima u Hrvatskoj klupskoj odbojci posljednjih sezona, nuđeno ti je mjesto pomoćnog trenera u hrvatskoj reprezentaciji, smatraš li da je vrijeme da reprezentaciju dobije u ruke netko od hrvatskih trenera, vidiš li se u skoroj budućnosti na poziciji izbornika Hrvatske?

- Kako se igrači za reprezentaciju biraju prema učinku, rezultatima i formi koje ostvaruju u klubovima, slično bi trebalo biti s biranjem izbornika. Mjerilo kvalitete trenera bi trebali biti njegovi rezultati. Još bolje kontinuitet rezultata i broj igrača koje je razvio prema objektivnim kriterijima. Mi smo reprezentaciju dali u ruke strancima koji 3-4 godine nisu imali dobre rezultate u klubovima. Nisu ih ostvarili niti s reprezentacijom. 

Kratko je reprezentaciju vodio Lovrinov koji je u to vrijeme imao dobre rezultate u klubu. Sukladno tome rezultate je ponovio i u reprezentaciji (5. mjesto na EP i 3. mjesto na MI s mladom reprezentacijom). Kako imam kontinuitet rezultata zadnjih sezona i nastavim tim smjerom, ako ne bude nekog uspješnijeg od mene, da, vidim se u reprezentaciji. Isto tako, ako ću kao trener biti rezultatski u krizi kroz duži period, prvi ću reći da ne zaslužujem tu funkciju. 

Autor: Miloš Gojak