Emanuele Zanini: Mi Talijani smo uspješni, jer smo bili spremni učiti od najboljih

Objavljeno: Ponedjeljak, 29 Travanj 2019 10:13 Autor:

Talijanski odbojkaški stručnjak (54) Emanuele Zanini s bogatim iskustvom rada u mnogim klubovima i nekoliko država, poznat kao radoholičar, odnedavno je izbornik naše muške reprezentacije.

Mi Talijani smo uspješni, jer smo bili spremni učiti od najboljih, i vaš Rudić nas je učinio vrhunskima.

Emanuele Zanini, nedavno je proslavio rođendan, 15. travnja, pedesetčetvrti, i postao izbornikom hrvatske odbojkaške reprezentacije. Ovaj iskusni stručnjak koji je radio u mnogim talijanskim klubovima, ali i posvuda po Europi, nosi epitet trenera radoholičara i znalca. U Rovinju je prisustvovao finalu Kupa Hrvatske, gdje doduše nije imao puno toga za vidjeti s obzirom na to da je to najvećim dijelom bila jednosmjerna ulica, no pomno je pratio svaki potez i - snimao neke situacije mobitelom.

U svakom je slučaju studiozan, jer je i na razgovor s nama došao djelomično pripremljen, počevši od upoznavanja i - pozdrava.

- Dobro jutro - iznenadio nas je, gotovo bez akcenta.

Doduše, bilo je već odavno prošlo podne, pa se na sugestiju pomoćnika Tomislava Čoškovića korigirao u - Dobar dan! Ali, pozitivan dojam je ostao. Od hrvatskog jezik to bi za sada bilo to, no Emanuele je u svojoj 54. godini spreman očito učiti i upijati nove kulture, što je za jednog Talijana sjajna vijest.

Imao sam i sreće

Nije mu bilo teško odvojiti neko vrijeme za nas, iako je u dva dana boravka u Rovinju imao pretrpan raspored, jer su tu bili i čelnici Saveza. Uglavnom, predstavio se, za početak.

- Imam do sada trostruko iskustvo rada s nacionalnim timovima. Naime, imao sam sreću da sam dobio prvu priliku u talijanskoj reprezentaciji, i to u zlatnim vremenima talijanske odbojke. Radio sam s velikim trenerom Andreom Anastasijem kao pomoćnik, iako ga do tada nisam znao. No, od tada smo, nakon našeg zajedničkog rada, postali veliki prijatelji. Četiri godine smo zajedno radili u klubu, u Montichiariju, od 1995. do 1999. godine, a kasnije i u reprezentaciji, te osvojili dva naslova pobjednika Svjetske lige, ujedno i zadnje zlato u Svjetskoj ligi za Italiju. Također, osvojili smo zlato na EP 1999. te broncu na OI u Sydneyju 2000. godine. Za mene je to bilo ogromno iskustvo jer sam tada bio još jako mlad trener. Imao sam sreću raditi s legendarnim igračima kao što su Gardini, Bernardi, Bracci, Gianni, Papi, Fey... To je bila izuzetna momčad od koje sam jako puno naučio, taj je sastav posjedovao izuzetan mentalitet i odlučnost.

Nakon rada s Anastasijem krenuo je Zanini u samostalne izborničke vode.

- Bio sam izbornik reprezentacije Slovačke četiri godine, od 2008. do 2011. godine, i za to smo vrijeme dva puta osvojili Europsku ligu, 2008. i 2011. te smo se dva puta kvalificirali za EP. Sa Slovačkom sam dosegnuo do sada njihov najbolji rezultat na EP-u, 5. mjesto. Uza sve to smo po prvi puta igrali i u Svjetskoj ligi. Imali smo novu momčad, bio je to novi Savez i imali su tada puno dobrih igrača.

Prije Hrvatske Zanini je bio izbornikom i Turske.

- Bio sam u Turskoj također četiri godine, od 2013. do 2016. godine. No, tamo sam bio u drugoj ulozi, kao direktor sam bio zadužen za sve muške uzraste, brinuo se i za trenere i nadzirao mlade momčadi. Bili smo srebrni na Svjetskom prvenstvu U-23 u Dubaiju 2015. godine, a kvalificirali smo se i za EP te za drugu razinu Svjetske lige, no pobijedila nas je Kanada koja je onda išla u prvu skupinu. No, uspjeli smo izgradili pobjednički mentalitet unutar momčadi, jer znate i sami da je u Turskoj ženska odbojka puno bolja od muške. Za žensku je reprezentaciju normalno da se kvalificirate na sva velika natjecanja, da su među 12 najboljih ekipa svijeta, no kod muškarca to nije slučaj. S muškarcima smo se popeli tada među 25 najboljih u svjetskom poretku.

Kakva su vam iskustva rada s klubovima?

- Imam puno iskustva rada u talijanskim klubovima, a i u rada u Francuskoj i Poljskoj, a s austrijskim Innsbruckom, s kojima sam još u kontaktu, osvojio sam prvu titulu nakon 32 godine. U Italiji sam nakon OI 2000. počeo raditi kao najmlađi trener u A1 ligi. Morate znati da su tada u talijanskoj ligi igrali svi najbolji igrači svijeta, iz Srbija, Brazila, Rusije... To je bila najjača liga na svijetu. U Montichiariju sam imao mladu momčad ali smo se kvalificirali za play-off i za Final Four CEV Kupa. To je bio izuzetan period u mom životu.

Moraš biti spreman

Zanimljivo, ove ste sezone bili trener u Emma Villas ravno - mjesec dana!?

- Da, to je i meni još uvijek neobjašnjivo, nikada mi se to prije nije dogodilo u karijeri. No, ne želim se više vraćati na to, želim razmišljati samo o pozitivnim stvarima iz tog perioda. Bio sam iznenađen jer me je predsjednik kluba kontaktirao više puta prošle i pretprošle godine, dok sam radio u drugim sredinama, u Turskoj i Poljskoj, želeći da dođem. Kako sam u prošloj sezoni kao cilj odredio povratak doma, u Italiju, dogovorili smo se, no predsjednik je nakon mjesec dana promijenio mišljenje. Bili su u stvarno lošoj situaciji, a otkaz je došao iznenada, bez da je bilo ikakvog konflikta. Dobro smo radili, vidio se napredak, naravno da je bilo teško sve posložiti u tako kratko vrijeme, ali se vidjelo da idemo naprijed i bio sam optimist da možemo opstati u Superligi ako bih odradio obećana tri mjeseca i 13 utakmica. Na kraju sam odradio samo 4 utakmice.

Svako zlo za neko dobro, možda u suprotnom slučaju ne biste bili slobodni za hrvatsko tržište?

- Naravno. Ja uvijek tvrdim da nema dobrih ili loših iskustva, postoje samo iskustva. Ponekada te zadese neka iznenađenja ali trebaš biti spreman za nove izazove. To je svakako bila dobra životna škola. Nisam ljut, no moram priznati da sam prvi tjedan bio jako razočaran jer sam imao zadatak koji nisam odradio.

Kakva je zapravo vaša trenerska filozofija? Kažu za vas da ste trener radoholičar, da se kod vas igrači “ubijaju” od treninga?

Bitne su sve vještine

- Kao i u svim sportskim kolektivima, prvi je prioritet momčad, kvaliteta igrača i sustav. Lakše je postaviti visoke standarde igre kada imaš puno igrača koji su navikli igrati na visokoj razini i koji imaju visoku dozu samopouzdanja. Ali u svakoj momčadi trebaš dijeliti filozofiju tako da je najvažnije raditi za kolektiv i da ti samo talent neće pomoći, bez sistematike u igri, bez truda. Tek ako uspiješ sve te potrebne sastojke ukomponirati u cijelu priču tek onda možeš postići najvišu razinu za svoju momčad. U mojoj metodologiji igre jedna od najvažnijih stvari je break-point faza. Jak karakter momčadi možeš izgraditi samo kada znaš što želiš postići, to je servis, blok, obrana i tek onda sistem napada.

Koliko uopće imate uvida u hrvatsku bazu igrača, koga uopće od reprezentativaca poznajete?

- Zato sam tu da saznam što više, ovo finale Kupa za mene je bio iznimno zanimljiv dan. Ali imam i neka iskustva s vašim igračima. S Timofejem Zhukouski najviše, dva put je bio moj igrač u talijanskim klubovima, a tu su i Toni Kovačević i Tomislav Čošković. Bio sam jednom i u Zagrebu na turniru europskih kvalifikacija. Znam da ima još zanimljivih igrača pored kapetana Zhukouski, ali ih ne bi sada još spominjao dok ih bolje ne upoznam, a i ne bih htio u startu pogriješiti spomenuvši nekoga, a nekoga nehotice izostaviti ili zaboraviti. Zkukouski sam spomenuo jer je kapetan, a Kovačević i Čošković su legende vaše odbojke, igrači koji su igrali na visokoj razini. Svakako moramo izgraditi međunarodni profil igrača, znam da imaju talent ali da postanu kompletni igrači trebaju usvojiti sve vještine, a ne biti samo dobri u servisu ili napadu ili... Ne da su dobri samo na jednoj utakmici, ili u jednom dijelu utakmice, nego da izgrade kontinuitet za više utakmica tijekom sezone. Tek onda će doći u poziciju da ih potpiše neki dobar inozemni klub.

Za sada nemate svoj stručni stožer. Koga ćete uključiti u stožer, osim Čoškovića koji vam je pomoćnik?

- S ljudima u Hrvatskom odbojkaškom savezu sam otvoreno porazgovarao i za sada jako dobro surađujemo. Zamolili su me da potražim ljude koji bi bili u stručnom stožeru. Dakle, imam slobodne ruke, doduše malo sam ograničen tu financijama, no inače mogu sam birati ono najbolje što možemo pronaći na tržištu. Nemamo puno vremena, i zato se trebam odmah baciti na posao. Stožer će biti, naravno, međunarodni, ne samo talijanski i hrvatski. Meni ništa ne znači putovnica nego želim dobre timske radnike koji su motivirani i koji znaju što trebaju raditi. Evo, mogu vam otkriti da će kondicijski trener biti Španjolac.

Sve smo iskoristili

Što je to posebno u talijanskoj odbojci da ste sveprisutni u svjetskoj odbojci, da Talijani vode mnoge nacionalne selekcije u muškoj i ženskoj konkurenciji, da o klubovima i ne govorimo. Ispada kao da ste vi Talijani izmislili odbojku?

- Volim povijest, iako sam završio sportski fakultet, a studirao sam i sportski menadžment. U životu stalno učimo, i to je po meni jako bitno. Mislim da odgovor na vaše pitanje treba tražiti u povijesti. Tamo negdje u 90-im godinama, točnije od 1985. smo bili u zlatnom dobu talijanske odbojke. Tada smo krenuli s puno stranih trenera i učili tehničke vještine, recimo iz SAD smo povukli sistematiku, skauting, brojke... Onda je došlo zlatno razdoblje trenera Velasca. Potom je jedan talijanski inženjer razvio data sustav u odbojci koji strahovito puno pomaže kod skautinga i statistike. U tom razdoblju su u talijanskoj ligi sudjelovali svi najbolji svjetski treneri i igrači. Kao što je to i u životu, i u odbojci je bilo tako, ako želiš učiti i imaš dobre učitelje oko sebe, onda možeš puno toga napraviti. Mi smo iskoristili sve što nam je bilo dano i razvili smo naš stil. Tako je bilo, da povučem paralelu, i s Ratkom Rudićem u vaterpolu, sadašnji talijanski izbornik Campagna bio je njegov učenik. Znate, ja jako volim pratiti i druge kolektivne sportove u Hrvatskoj, kad god imam mogućnosti. Jer mislim da se iz svakog sporta može nešto naučiti. A vi ste sjajni u mnogim sportovima.

Ne planiram trenirati klub jer znam koliko je teško raditi dvije stvari u isto vrijeme

Kakav vam je ugovor s HOS-om, na koliko godina?

- Dogovor je do 2021. godine, jer smo dogovorili da nam treba vremena da se kvalificiramo za EP 2021.

Hoćete li biti samo izbornik ili ćete uzeti i neki klub u narednoj sezoni?

- Mislim da nije lako to obavljati u isto vrijeme, iako sam to radio u prošlosti. U Slovačkoj sam bio trener u klubu i reprezentaciji, a dok sam bio izbornik u Turskoj radio sam u klubu u Francuskoj, dakle znam što je rad na dvije fronte. Znate, tu puno ovisi i gdje vam je obitelj. Meni su sinovi već odrasli, jedan ima 27 godina i i fizioterapeut je, a drugi ima 22 godine. Obojica su već završili fakultete i napustili dom, tako da mi je sada lakše prihvatiti neki posao.

S obzirom na to da je i izbornik naše ženske reprezentacije vaš sunarodnjak Santarelli, jeste li ga kontaktirali tijekom pregovora s čelnicima Hrvatskog odbojkaškog saveza i pitali za njegova iskustva i tražili savjete?

- Jesam, ali u drugoj fazi pregovora. Tek kada sam se već skoro sve dogovorio s čelnicima HOS-a i kada sam stekao pozitivne stavove. Uostalom, Santarelli je puno mlađi od mene, ne poznajemo se osobno, on je bio mlad trener kad sam ja bio u Perugiji. Ali, kada sam ga nazvao imao je samo riječi hvale o Hrvatskoj. Znate, najprije sam slijedio svoje osjećaje a onda su mi još dodatno pomogle njegove riječi.

Moj prvi cilj je ostati s Hrvatskom u Zlatnoj europskoj ligi

Kakvi su vam planovi za pripreme reprezentacije koje ubrzo počinju, već 29. travnja?

- Krećemo u Mariboru. Imat ćemo prvo skupinu od 15 igrača, ali još trebam provjeriti da li su svi zdravi, je li svima završno prvenstvo i mogu li stići. U prvoj fazi ću testirati tjelesnu pripremu, onda ću im objasniti i već pokušati unositi u trenažni proces svoju filozofiju rada. Jer, nemamo puno vremena u tim pripremama. Naš je prvi cilj opstati u Zlatnoj europskoj ligi. Znam da neće biti lako jer smo u zahtjevnoj skupini s Nizozemcima, Estoncima, no u sportu nikad ništa nije lako. Naš prvi cilj je, kažem, opstanak. U budućnosti ćemo imati više vremena za organizaciju momčadi, a volio bih i više pratiti igrače u klubovima, razgovarati s njihovim trenerima i možda ih savjetovati kako ih što bolje iskoristiti.

Bili ste igrač?

- Jesam, ali ne na tako visokoj razini. Igrao sam primača-pucača, na poziciji četvorke. S obzirom na to da nisam baš neki skakač bio sam se više orijentirao na prijem servisa i obranu. Dešnjak sam.

I za kraj...

- Volio bih naučiti neke hrvatske riječi. Obećavam da ću dati sve od sebe da postignemo što više i dignemo odbojku u Hrvatskoj na višu razinu. Ono što me motivira je povijest hrvatskog sporta, poštujem je i volio bih da i mi tu nešto u odbojci napravimo.

Zaninijeva trenerska karijera

1995-1999. Gabeca Montichiari

1999-2000. Talijanska reprezentacija

2000-2003. Gabeca Montichiari

2003-2004. 4Torri Ferrara

2004-2005. Tirol (Austrija)

2005-2006. Lupi Santa Croce

2006-2007. Perugia Volley

2007-2008. BluVolley Verona

2008-2011. Slovačka reprezentcija

2008-2009. Modena

2010-2011. Umbria Volley

2011-2012. Gabeca

2012-2013. VT Bratislava

2013-2014. Beauvais (Francuska)

2013-2016. Turska reprezentacija

2017-2018. Warta Zawiercie (Poljska)

2018-2019. Emma Villas

2019- Hrvatska reprezentacija

 

Zaninijevi uspjesi

Klupski

Insbruck Tirol

Prvak Austrije 2004/05.

Kup Austrije 2004/05.

BluVolley Verona

Kup Italije Serie A2 2007/08.

Reprezentativni

Slovačka

Europska Liga 2008. i 2011.

Turska

Srebro na SP U-23 2015.

Italija (pomoćni trener)

Zlato u Svjetskoj ligi 1999. i 2000.

Zlato EP 1999. Austrija

Bronca Svjetski kup 1999. Japan

Bronca Olimpijske igre 2000. Sydney

Izvor: Sportske novosti, Zlatko Karlo