Igor Juričić: Htio sam biti dio najvećih liga na svijetu i ostvarilo mi se!

Objavljeno: Subota, 06 Lipanj 2020 10:20 Autor:
Igor Juričić trenersku karijeru nastavlja u Rusiji Igor Juričić trenersku karijeru nastavlja u Rusiji Foto: Tommy Badcat

Veliko priznanje za hrvatskog odbojkaškog trenera. Potpisao ugovor s osmoerostrukim prvakom Rusije

Svijet je prepun sportskih trenera koji iza i uz sebe imaju mašineriju ljudi koji rade na njihovom PR-u, trenera koji su zanimljivi medijima iz ovih ili onih razloga, ne uvijek sportskih u punom smislu riječi. Zato se svaki put pri pojavi nekog novog, neokaljanog imena, trznemo, poput recimo našeg izbornika Zlatka Dalića, za kojega nogometni puk svojevremeno ne bi dao niti vlas u vatru da bi mogao Vatrene dovesti do SP-a, a kamoli s njima igrati finale. Jer, taj se Dalić pojavio gotovo niotkuda, bio je trener tamo u nekom arapskom svijetu, pa niti to što je bio stalni sudionik Azijske lige prvaka nije bilo dovoljno da mu se prizna stručnost.

Imamo mi još takvih trenera razasutih po svijetu, u mnogim sportovima, jer mi smo Hrvati doista sportska nacija, pa ma što tko o tome mislio ili govorio. Jedan od tih samozatajnih tipova je i Igor Juričić (46), odbojkaški trener u Francuskoj koji tamo punih 19 godina gradi karijeru, kao igrač i trener. Mirno, tiho, ponizno i uspješno.

Riječanin, a tamo znaju što je odbojka, kasnije mladostaš, od 1995., jer je to bio nekako logičan put, iz generacije Laninovića, Antunovića, Marića, Osmokrovića, Jakovčevića, Šimunčića... srednji bloker reprezentativnog kalibra otisnuo se u inozemstvo igrajući u Francuskoj, Poljskoj, Austriji i Italiji, prihvatio se trenerskog naukovanja od 2013. godine otkako je okončao igračku karijeru, educirajući se pritom na visokoškolskim ustanovama u Francuskoj. Najprije u Ligue B s Harnesom, potom i u belgijskoj D1 ligi s klubom Menena, prije no što se osjetio spremnim za velike stvari, za klupu velikog francuskog Tourcoinga na kojoj je proveo četiri godine osvojivši Kup Francuske 2018. godine.
Postupno je gradio svoj put ovaj studiozni trener kojega nažalost nikada nisu prepoznali kod kuće, no to je koji put možda i plus u karijeri. Barem zna da je sve napravio svojim radom i trudom. Koji se očito isplatio, jer Igor je nedavno potpisao ugovor s ruskim velikanom odbojke Belgorodom, klubom smještenim pored same ukrajinske granice, osmerostrukim prvakom Rusije i trostrukim osvajačem Lige prvaka (2003., 2004. i 2014. godine). Ovu posljednju sezonu su u domaćoj ligi završili tek na osmoj poziciji, pa dogodine neće nastupati u Europi. Zato su i pozvali 'radnika' Igora da ih što prije vrati na kolosijek kojim su tako sigurno vozili desetljećima. Jer, još su u posljednje dvije sezone osvojili dva "mala" europska kupa, Kup CEV 2018. i Challenge kup 2019. godine.

Niti Tourcoing ove godine nije blistao:
- Sve do polovice veljače smo bili četvrti, a onda su se počele događati neke situacije koje je teško objasniti, došao je niz nekih čudnih utakmica i završili smo na kraju kao 11. do prekida lige, iako smo zapravo od 6. do 11. mjesta svi bili nagurani u par bodova - reći će Igor iz Francuske.

No, to mu ipak nije pokvarilo ugovor s ruskim velikanom. Na tržištu koje se smatra jednim od najjačih u svijetu biti prvi hrvatski trener, nije mala stvar. Boris Breščić koji je godinama u Rusiji vezan uz Karpolja i žensku odbojku, trenutno kao pomoćni trener u Dinamu iz Kazanja gdje je naša kapetanica Samanta Fabris, ipak je do sada bio tek pomoćnik.
- Pa, ja osobno ne poznajem nikoga od Hrvata koji su bili treneri u Rusiji, i meni se čini da sam prvi - skromno će Igor, koji je i lani imao rusku ponudu, i to još jaču, iz prvaka Kuzbasa.
- Je, točno, ali bio sam još ugovorom vezan uz Tourcoing, i nisam ih htio ostaviti na cjedilu, ne bi bilo korektno da sam otišao u trenutku kada na to nisu računali. Imam respekt prema njima, ipak sam tu dobio ogromnu priliku, jer morate znati da Francuska liga jedna od najjačih i najizjednačenijih u Europi. I nisam požalio što nisam još lani otišao u Rusiju, meni to i nije toliko važno, važno je tek da se moje ambicije i snovi ostvaruju. Htio sam biti dio najvećih liga na svijetu, i evo ostvarilo mi se. Ispalo je sve u najboljem redu.

Vaš se rad prati, očito, svuda osim ne doma. Lani je hrvatska reprezentacija dobila i novog izbornika, Talijana Emanuelea Zaninija, u igri su bila još neka imena, ali vas se baš i nije javno spominjalo.
- Ma gledajte, svatko je kovač svoje sreće. Ja imam neke kontakte s hrvatskom odbojkom, ali ne previše, tek preko nekih prijatelja i bivših suigrača, nisam u nekim interesnim sferama. Ali ću vam isto tako reći da sam u posljednje dvije godine imao četiri izborničke ponude od reprezentacija koje su po rejtingu i bolje od Hrvatske. No mene to ne smeta, ja sam pokušavao uvijek biti odmjeren u svemu. Zato i nisam prihvatio niti jedan od tih poziva jer mi je još uvijek prioritet klupska odbojka, i tu se trenutno vidim. Ne kažem da jednog dana neću htjeti biti i na klupi neke reprezentacije, ali sada gradim klupsku karijeru, a stava sam da jedna i druga ne mogu ići paralelno, ako se želi kvalitetno raditi.

Zato će u Belgorodu moći pokazati sav svoj talenat.
- Belgorod ima veliku školu odbojke, imaju četiri-pet momčadi koje se natječu u različitim rangovima, i njihove su ambicije uvijek visoke. Imaju puno mladih koji su proistekli iz njihove škole, jer u Rusiji su dozvoljena tek dva stranca, baš zbog zaštite vlastitih igrača. U ligi je 14 momčadi, i to su uvijek jaki susreti jer ima dosta klubova koji konkuriraju za naslov prvaka, poput recimo St. Peterburga ili Novosibirska. Uglavnom, ambicije su ući među šest u play-offu, a onda - vidjet ćemo. No, momčad još nije posložena, tražimo još i stranca, tako da ne mogu još sa sigurnošću govoriti o ambicijama. To što nećemo igrati niti jedan europski kup dobro će nam doći da se pripremimo za domaću ligu. A i ono je samo po sebi naporno, jer su putovanja duga i naporna, mi smo na jednom kraju Rusije, a liga se većim dijelom igra na drugom, prema Sibiru, tako da...

Znate što vas čeka?
- Znam, iako dok ne probam neću ništa govoriti. Uglavnom, pripremam se već, radim na tome da sa sobom dovedem moje pomoćnike, učim ruski jezik kako bih se što prije i što bolje mogao asimilirati u toj sredini. Početkom srpnja bi trebao u Rusiju. Obitelj ne ide sa mnom, ali ne ostaju niti u Francuskoj, već se vraćaju živjeti u Hrvatsku, gdje djeca nikada nisu živjela, pa će to i za njih biti velika promjena. Zato smo sada i ostali još malo duže u Francuskoj jer kćeri završavaju školu, jedna je maturantica i ima 18 godina, ona će na fakultet na jesen, a mlađa ima 12 godina i u sedmi će razred - reći će na kraju Igor Juričić za kojeg ne sumnjamo da će napraviti dobar posao i u Rusiji, kao što je i u Francuskoj.