Ivan Rančić: Situacija u Hrvatskoj nije dobra, a prvak možete postati već za 120 tisuća eura

Objavljeno: Nedjelja, 11 Veljača 2018 17:10 Autor:
Ivan Rančić: Situacija u Hrvatskoj nije dobra, a prvak možete postati već za 120 tisuća eura Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

Ivan Rančić, trener odbojkaškog kluba Mladost Ribola Kaštela i izbornik odbojkaške reprezentacije Hrvatske, jedan je od najuspješnijih trenera u Hrvatskoj bez obzira o kojem se sportu radi.

Nećemo pretjerati ako kažemo da je Rančić najzaslužniji za prekid dominacije zagrebačke Mladosti u hrvatskoj muškoj odbojci s obzirom da je su u Kaštelani osvojili šest naslova prvaka u nizu, a prije nešto manje od dva tjedna uzeli su i Kup Hrvatske. Rančić dolazi iz poznate sportske obitelji, mlađi brat Damir je proslavljeni košarkaš i bivši reprezentativac, a pokojni otac je bio atletičar i predsjednik odbojkaškog kluba. Što se tiče sportske karijere, danas 39-godišnji trener igrao je u Mađarskoj, Španjolskoj i Poljskoj dok je s Varaždinom i kaštelanskom Mladosti osvajao trofeje u Hrvatskoj. Malo je poznato da šibenskom Veleučilištu predaje nekoliko predmeta na Upravnom studiju.

Krenuti ćemo s aktualnom temom. Prije 10-ak dana osvojili ste Kup Hrvatske, treći u povijesti kluba i prvi nakon 2010. godine. Koliko ste Vi osobno i Vaši igrači osjećali pritisak s obzirom da ste bili domaćini, a prije svega zbog „prokletstva“ koje pratilo Mladost Ribolu u zadnjih osam godina?

Sretni smo zbog osvajanja Kupa, posebno igrači, a ja sam, iskreno, znao da je Kup osvojen nakon polufinala. Tempirao sam formu ekipe baš za to razdoblje u kojem smo izbacili zagrebačku Mladost ali i dobili ACH Volley u MEVZA-i. Bilo je dosta razloga zašto smo gubili Kup, pa i moje krivice, ali najveći po meni je problem to što smo zbog malog budžeta stalno mijenjali ekipu i praktički svake godine igrali s drugom šestorkom i hvatali formu tek u play off-u.“

Kao što ste rekli, znali ste da je Kup osvojen nakon eliminacije zagrebačke Mladosti u polufinalu, i protiv Riječana ste bili veliki favoriti. Je li tu utakmicu bilo teže pripremiti taktički ili mentalno?

Iskreno, ekipu sam više spremao mentalno, jer smo ipak puno kvalitetniji od Rijeke, ali smo opet nova ekipa u odnosu na lani i imali smo zaista puno problema s ozljedama Normana i Ruiza. Posebno američkog korektora koji ima upalu tibije i ne trenira ozbiljno već šest tjedana. Unatoč oscilacijama u finalu i ne baš dobroj igri zasluženo smo podigli 'kantu' te došli u priliku napadati dvostruku krunu.“

Odbojka u Hrvatskoj ne kotira visoko, rijetko se nešto može pročitati u medijima osim šturih izvješća s utakmica i rezultata. S obzirom da ste dobro upućeni u zbivanja kako biste nekome, tko nije upoznat s prilikama u hrvatskoj odbojci, objasnili trenutnu situaciju u hrvatskoj odbojci?

Vrlo jednostavno, nije dobra. Loše se radilo u klubovima, u Savezu nije bilo prave strategije razvoja, nije bilo stručne kritične mase i sve se prepustilo stihiji. Bilo je malo ljudi koji su bili spremni raditi i nije se stvorio sustav u kojem se moglo planirati i realizirati ciljeve, kako na reprezentativnom tako i klupskom planu.“

Činjenica je da nam je liga na niskim granama i moram pitati direktno, a i Vi ste bili prilično jasni u prošlom odgovoru. Tko je odgovoran za trenutnu situaciju? Da li se za sve može okriviti isključivo Savez ili dio odgovornosti ipak otpada i na klubove?

"Svi zajedno, ali sve počinje od Saveza. Glupo je reći da je Savez jedini krivac jer pogledajte naš slučaj. Mala sredina šest puta prvaci države zaredom, 90 djece u školi odbojke, imamo igrače iz naše škole koji su igrali u Italiji, Poljskoj ,Njemačkoj, Francuskoj, neki se upravo spremaju u jake lige, igramo redovno Europu, dva puta smo bili na završnom turniru Srednjoeuropske lige, četiri smo puta bili juniorski prvaci Hrvatske, a situacija je loša. Zamislite samo situaciju da imamo pet-šest sredina kao Kaštela, a mogli bi ih imati (Osijek, Rijeka, Sisak, Karlovac). Mislim da svi moramo srediti vlastite klubove, a onda raditi na stvaranju sustava. Naravno uz Savez kao ključni pokretač svega."

S obzirom na rečeno može li se Superliga uopće smatrati profesionalnom? Poznato je da većina klubova nemaju osnovni alat za odbojku, a to je program Data Volley, da ne postoji obaveza snimanja utakmica itd. Kako Vi u Kaštelima uspijevate održati kontinuitet rezultata? Točnije mislim na šest uzastopnih naslova prvaka Hrvatske, konstantnu prisutnost u europskim natjecanjima te da ste prekinuli dominaciju zagrebačke Mladosti.

„Superliga nije profesionalna, na lošem je nivou kvalitetom, ali to nije razlog zbog kojeg je i reprezentacija došla na niske grane, odnosno što nikad nije ni došla do nivoa kao sto su drugi sportovi, kao npr. rukomet ili vaterpolo.
Razlog je jednostavan. Već par godina nudim rješenja, a to je promijeniti sustav, pokretanjem liga za mlade na nivou države kako bi povećali bazu djece i zainteresirali ih kontinuiranim natjecanjima za odbojku kao sport. Ja sam cijelog sebe dao u Kaštela, radom na svim poljima i iskreno ponosan sam na rezultate i rejting kluba u regiji, ali ne i podrškom lokalne samouprave na način koji zaslužujemo. To je to glavni razlog što ne radimo iskorak u Europi.“

Kada govorimo o novčanim iznosima nezaobilazno je pitanje koje često čujemo. S kolikim se budžetom postaje prvak Hrvatske u odbojci i igra uspješno u Europi?

„Možda će zvučati skromno, ali mi smo zaista rijetko imali budžet preko 120.000 €. S budžetom od nekih 250.000 € siguran sam da bi, s temeljima koje imamo, igrali CEV Ligu prvaka.“

Gdje biste smjestili Superligu u odnosu na zemlje iz okruženja? Nije tajna da je zagrebačka Mladost igrala finale Lige prvaka 1984. i 1985., da je bila treća 1997. i da su sistem rada preuzeli brojni klubovi iz regije. Na tom „receptu“ su profitirale sve zemlje odnosno klubovi iz regije osim hrvatskih. Što je razlog toga?

„Iskreno, ni mi ni zemlje u okruženju nemamo dobre lige, možda ostale zemlje imaju izjednačeniju ligu, što je zapravo najveća razlika. Vjerujem da bi se dvije Mladosti također borile za sam vrh u zemljama u okruženju, no smatram da je liga po uzoru na ABA ligu u košarci puno bolje rješenje od loše organizirane Srednjoeuropske lige.
Iskreno ne znam koji je recept Mladosti bio u prošlosti, ali slušajući i čitajući oni su dovodili talente iz cijele bivše države, dakle ogromne baze i kao moćno organiziran klub radili dobre rezultate. Naravno uz dobar rad i klupsko vodstvo.“

Vaše ideje za poboljšanje uvjeta u ligi? Mislite li da ih je moguće implementirati bez neke značajnije financijske podrške npr. u vidu generalnog sponzora lige koji bi pokrivao troškove kotizacije klubovima, plaćao suce itd. kao što je u Srbiji?

„Nama treba hitno kadetska državna liga, smanjenje Superlige, uvođenje obavezno dva-tri juniora kao obavezne članove startne postave, bolja organizacija utakmica itd. Dakle, trebamo stvoriti proizvod da bi mogli nešto nuditi. Treba nam projekt, ali Savez tu treba odigrat ključnu ulogu i ako kroz tri-četiri godine stvorimo proizvod kroz rad u klubovima tek onda možemo računati na sponzora.“

Rančić je lani na mjestu izbornika naslijedio Igora Šimunčića i s 38 godina postao najmlađi izbornik muške reprezentacije u povijesti.
Dosta ste se detaljno osvrnuli na uvjete u ligi, klubovima, dali konkretne prijedloge za klupsku razinu, no „plodove“ svega toga bi trebala ubrati reprezentacija. Prošle ste godine izabrani za izbornika Hrvatske s ugovorom na četiri godine. Koja je perspektiva muške reprezentacije?

„Perspektiva je solidna, ali moramo se odlučiti da li idemo u potpun zaokret i totalno pomlađivanje što je težak i spor proces ili pokušati iskoristit sve što imamo. Ja smatram da imamo pet-šest igrača koji mogu postat dobri europski igrači i nositi reprezentaciju. Za to ih moramo istrpiti što je za reprezentaciju težak put. Velika mi je čast što sam najmlađi izbornik u povijesti, ne bojim se odgovornosti i spreman sam pomoći hrvatskoj odbojci u cjelini. Bitno je naglasiti da moramo imati više ljudi koji će biti uključeni u te procese oko reprezentacije.“

Prva Rančićeva akcija kao izbornika bile su prošlogodišnje kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2018. na koje se Hrvatska nije uspjela plasirati. Ipak, bilo je nerealno očekivati da ćemo izboriti kartu za Italiju i Bugarsku s obzirom da je jedan od protivnika u Zagrebu bila moćna Srbija koja je kasnije te godine uzela broncu na Europskom prvenstvu.
Iza Vas je prva akcija, kvalifikacije za SP na koje ste niste uspjeli kvalificirati, što je bilo gotovo nemoguća misija pored Srbije. Ipak, javnost se iznenadila porazima od Švicarske i Danske. Da li je to trenutno prava slika mogućnosti naše nacionalne selekcije ili biste to uzeli kao splet okolnosti s obzirom na brojne izostanke?

„Moje prve akcije u reprezentaciji su bile rezultatski neuspješne, međutim gledajući stanje u kojem smo bili, lošu podršku publike i ozljede glavnih igrača mi smo, nažalost, prošli adekvatno stanju u kojem smo bili. Glavni igrač Žukovski nije igrao, Raič je došao poslije operacije leđa, Galić također nije mogao zbog ozljede. To su tri najiskusnija nosioca reprezentacije, uz moje opredjeljenje da Omrčen i Krnić ne budu dio ove ekipe jer smatram da unatoč kvaliteti koju neosporno i dalje imaju, vrijeme ipak čini svoje. Nismo imali ozbiljnog dizača, tako da je mladi Višić morao nositi reprezentaciju u teškom trenutku za njegove godine i iskustvo (19 godina nap.a.).“

Iako rezultati ne odgovaraju mogućnostima, Hrvatska je sudjelovala na EP-ima 2007. i 2013, na SP-u samo jednom (2002.) bez zapaženijih rezultata. S druge strane, dvaput smo osvajali medalje u Europskoj ligi (2006. i 2013.) što je dokaz da se može, ali nismo iskoristili te rezultate. Koji su kratkoročni i dugoročni ciljevi?

„Kratkoročni cilj da izgradimo sustav i model igre, pomlađivanje i slaganje reprezentacije oko generacije 94-96. Pokušati ćemo napraviti sve da se plasiramo na Europsko prvenstvo 2019. godine.“

Nakon nekoliko godina izbivanja Hrvatska će igrati Europsku ligu, a u skupini smo s Bjelorusijom, Mađarskom i Albanijom. Iako je rano o tome govoriti što očekujete od spomenutog natjecanja?

„Očekujem ravnopravnu igru prije svega. Mislim da nam je liga po mjeri u ovom trenutku, iako je Bjelorusija malo ispred svih u „Silver“ skupini.“

Tijekom 2018. Hrvatsku očekuju i kvalifikacije za EP 2019., na kojem će igrati 24 reprezentacije. U skupini smo s Portugalom, Austrijom i Albanijom, a ako izuzmemo Albance, Portugal i Austrija su ipak imaju više konzistentnosti na međunarodnoj razini. Možemo li se nadati prolasku skupine?

„Teško pitanje. Velika je stvar igranje Eurolige i Mediteranskih igara i kroz ta natjecanja ćemo puno dobiti, ali i uvidjeti mogućnosti ove reprezentacije. Ipak, smatram da se možemo i moramo boriti za odlazak na Euro, iako su spomenute ekipe blagi favoriti u ovom trenutku.“

Imate li kakve osobne zamisli kada je u pitanju reprezentacija? Češća okupljanja, veća profesionalizacija cjelokupnog pogona, bolji rad s mladim reprezentacijama ili možda nešto treće?

„Sve od navedenog. Već sam te stvari predložio Savezu, a radimo dosta na pokretanju lige mladih i najmanje 60 dana okupljanja reprezentacije svake godine, no i svih uzrasta po regijama. Mislim da tu mogu puno dati.“

Po rezultatima, ali i uvjetima dosta kaskamo za Slovenijom i Srbijom. Koji su razlozi za to, kult reprezentacije ili nešto treće?

„Baza, veća baza jer je Hrvatska tu daleko iza spomenutih reprezentacija. Na tome savez treba mnogo raditi prema klubovima u budućnosti, poticajima, sponzorstvom itd.“

Dolazite iz sportske obitelji, brat Damir je uspješan košarkaš, vi ste također trenirali košarku, igrali odbojku u inozemstvu na visokoj razini. Da Vam to pomaže u trenerskom poslu?

„Dosta mi pomaže. Pratim sve sportove, posebno košarku, brat je bio igrač dosta dobrih klubova i reprezentacije pa ima također dosta savjeta i iskustva. Naravno, i moja igračka karijera mi često pomaže u radu.“

Autor: A.Softić/Germanijak.hr