Intervjui

Krunoslav Strahija: Sve je u dobroj organizaciji vremena

Autor: Nedjelja, 22 Studeni 2015

Kruno, nastupaš za najtrofejniji hrvatski odbojkaški klub Mladost, završio si medicinski fakultet... Kako to uspijevaš? Reci nam nešto o sebi.

Koliko se dugo baviš odbojkom?

Odbojkom se bavim od šestog razreda osnovne škole, odnosno dvanaeste godine. To se dogodilo sasvim slučajno. Ne nagovor školskih kolega jednog popodneva otišao sam s njima na trening, cisto iz neke znatiželje.

Kako se u odbojkaški svijet uklapa medicina? Jesi li oduvijek želio biti doktor? (kada se pojavila ta ideja i želja?)

Da ti iskreno kažem kao klinac nisam ni pomišljao da bi mogao postati doktor. Došla je zadnja godina srednjoškolskog obrazovanja te sam se kao i mnogi moji vršnjaci nalazio u situaciji gdje nisam točno znao što želim studirati. Oduvijek sam bio u sportu pa je jedna od glavnih opcija bio kif, ali kako se sportom mogu baviti u slobodno vrijeme odluka je pala na medicinu. Volio sam prirodne znanosti, posebice biologiju pa rekao zašto ne pokušati.

Zapravo odbojka i medicina su dvije potpuno različite stvari u mom životu te su svaka svijet za sebe. Odlično se nadopunjuju jer primjerice frustracije koje sam tokom dana skupljao u sebi na predavanjima, po bolnicama mogu vrlo lako i efikasno mogu ispucati na odbojkaškom terenu. To je možda i najljepša stvar sport.

Ti dolaziš iz Daruvara, pa si svoje odbojkaške korake počeo u manjem klubu. Kako je počela tvoja karijera u Mladosti?

Svoje odbojkaške korake sam započeo u odbojkaškom klubu Daruvar pod vodstvom trenera Davora Meringera zajedno sa Markom Kepčijom (sadasnjim igračem Mok mursa) te Filipom Rendićem, mojim sadasnjim suigračem. Spletom okolnosti odbojkaški klub Daruvar prestao je s natjecanjem u najjačoj hrvatskoj ligi te sam ostao bez kluba. Ideja da se prestanem baviti odbojkom nije mi se svidjela pa sam preko dotadašnjeg trenera Daruvara dogovorio probni tjedan na mladosti. Treneri u mladosti su bili zadovoljni prikazanim tokom tog tjedna te su me odlučili zadrzati u ekipi.

Kako je bilo studirati i aktivno, dva puta dnevno, trenirati odbojku? Opiši nam jedan tipičan dan studenta i odbojkaša Krune.

Studirati i trenirati je bilo naporno. Definitivno nisam mogao trenirati dva puta dnevno jer sam za vrijeme dopodnevnog treninga bio na faksu. Stizao bio odraditi popodnevni trening često ne toliko kvalitetno zbog umora kojeg bi osjećao zbog akademskih obveza :P. Nakon treninga bih odspavao sat vremena te se bacio na učenje.

Zasigurno nije lako aktivno trenirati odbojku i baviti se medicinom. Koja je tajna? Ili barem savjet?

Tajne nema, sve je u dobroj organizaciji vremena. Uz malo želje i volje te puno truda sve se stigne. Naravno kad bi imao neki vazan ispit ili ispite posvetio bi se vise faksu, kada bi fakultetskih obveza bilo manje više bi trenirao.

Što ti je, u tih šest godina fakulteta, koliko traje studij Medicine, bilo najteže?

Definitivno prva godina i prilagodba na životu u zagrebu. Nova sredina, puno novih ljudi, život u domu. Sve to jako utječe na osobu te je to možda najteže razdobolje akademskog obrazovanja. Također na prvoj godini je po meni najtežio ispit uopce na medicini, anatomija, ispit zbog kojeg sam izgubio godinu života, najmanje.

Uspješno si završio fakultet, no, uskoro krećeš u medicinski staž. Kako usklađuješ stažiranje i odbojkaške obaveze?

Dobio sam staž na KBC-u Sestre Milosrdnice, pa sam sa stažom počeo ovog tjedna. Vjerojatno će mi to biti napornije nego studiranje ali sve se može kad se hoće.

Kakvi su tvoji karijerni planovi za budućnost. Odbojka ili medicina?

Nikad se ne zna. Dugoročno definitivno medicina, ali ne bi htio završiti odbojkasku karijeru sa 25.

Autor: N. R.