Odbojkaška priča iz Švedske

Objavljeno: Petak, 09 Studeni 2018 22:29 Autor:
Antonia Babić(broj 7)   Višnja Jurić(broj 12) Antonia Babić(broj 7) Višnja Jurić(broj 12) VK Lindesberg

U moru odlazaka iz Hrvatske, za boljom perspektivom, kvalitetnijim životom uklopila se i jedna odbojkaška priča iz Švedske. U prvoj ženskoj odbojkaškoj ligi, u klubu Lindesbergu igraju dvije Hrvatice, Višnja Jurić i Antonia Babić.

Obje je tamo odveo životni put,poznato je da se od odbojke u Hrvatskoj ne može živjeti, a najbolji primjer za to je Višnja Jurić, 27-godišnja Kaštelanka. Višnja je 13 godina nosila dres Marina Kaštela, bila i kapetanica, a s aktivnom odbojkom  prestala se baviti prije neke dvije godine. Do tada je stekla respektabilno ime u hrvatskim odbojkaškim dvoranama, ali na kraju svoju sreću odlučila potražiti na sjeveru Europe u Švedskoj.

- Prestala sam s odbojkom dok sam bila u Hrvatskoj, počela raditi i studirala. Kako mi je momak u Švedskoj i ja sam odlučila krenuti za njim. Došla sam u ožujku učiti jezik, raditi, a nadam se i završiti fakultet. U Hrvatskoj sam studirala matematiku, pa bi s time voljela nastaviti u Švedskoj. Uz sve te planove ponovno je u priču upala i odbojka, kontaktirao me VK Lindeesberg pa sam se vratila i odbojci nakon više od godinu i pol pauze, što mi zapravo nije ni loše dok učim jezik i dok vidim što bi dalje. Trenutno sam u Lindesbergu, gradiću za koji klub i igram- govori nam naša sugovornica Višnja Jurić.

Na pitanje kakva je ekipa i kakve su ambicije njenog kluba Lindesberga, te kvaliteta odbojke u Švedskoj odgovara:

- Ekipa je relativno mlada, prosjek je 20 godina. U ekipi je još jedna cura iz Hrvatske Antonia Babić i jedna Amerikanka, a ostalo su Šveđanke. Koliko sam ja imala prilike vidjeti mislim da se puno bolje može raditi s mlađim uzrastima,nego što je to trenutno. Ovdje cure počinju igrati prvu ligu, a npr. nisu još svladale neke tehnike koje se u Hrvatskoj rade puno ranije. Mi smo loše otvorile sezonu, puno je uspona i padova u igri i oscilacija. Događa nam se da gubimo ''dobivene'' setove. Cilj kluba je biti među prve četiri ekipe, nadam se da ćemo to uspjeti i početi bolje igrati.

Antonia Babić je 19-godišnjakinja rođena u Švedskoj, ali je u Hrvatskoj, točnije Zagrebu provela gotovo čitav dosadašnji životni vijek . S odbojkom se počela baviti u OK Foresta u Dubravi, a za Olimpik je igrala u 1B odbojkaškoj ligi. Na pitanje kako je završila u Švedskoj Antonia odgovara:

- Došla sam u Švedsku prošle godine u devetom mjesecu, tu mi je obitelj, zapravo dva brata i roditelji, a jedan brat je u Zagrebu. Vratila sam se u Švedsku s ciljem da završim fakultet. U klubu Lindesbergu sam od ove sezone, prošle sam igrala na nižem nivou, jer sam se radila i igrala odbojku. Od ove godine samo treniram, a igram na poziciji primača i dijagonale.

Kao i Višnja i Antonia se nada boljim rezultatima kluba, njihov Lindesberg je trenutno sedmi u prvoj švedskoj ligi koja broji 11 klubova s omjerom 2-4. Ovog vikenda pred njima su dvije utakmice na domaćem terenu, jedna protiv posljednjeplasiranog Lunda, druga protiv trećeplasiranog Hylte/Halmstada pa se s pravom očekuje barem jedna pobjeda.

- Početak sezone bih ocijenila s ocjenom tri, jer smo jako različite po karakteru i još uvijek se ne ponašamo kao prava ekipa. Očekujem naravno da se odnosi poprave i da se kvaliteta igre poboljša te da krenemo i s pobjedama.

Tražili smo našu sugovornicu Višnju Jurić da nam približi način treniranja u Švedskoj, način igranja, kakva atmosfera vlada na utakmicama u Švedskoj:

- Treninzi su jednom dnevno, dva puta tjedno je teretana. Nekim vikendima su utakmice spojene tako da nema previše putovanja. Mislim da se utakmice spajaju kako bi se manje putovalo, jer do nekih gradova putuje se četiri, pet sati. Za kvalitetu lige puno znače strane igračice po klubovima, bez njih bi liga bila na lošijem nivou. Na nekim utakmicama su tribine pune, navija se, između drugog i trećeg seta je pauza od minimalno 10-ak minuta, a ovisno o klubu može biti i više. Nije neuobičajeno da na tribinama bude kava, kolača, negdje nagrada za gledatelje, sve ovisi u kojem se gradu igra. Išla sam gledati i reprezentaciju Švedske, atmosfera je bila sjajna, tribine pune, glazba, navijanje.

Antoniju smo priupitali za odbojkaškog uzora i vidi li se i u budućnosti u odbojci:

- Iskreno mislim da ću se više posvetiti fakultetu, a s odbojkom ćemo još vidjeti. Uzor mi je bio Earvin Ngapeth, hrvatsku reprezentaciju slabo pratim iako znam da u njoj  igraju neke djevojke s kojima sam nekad igrala u selekciji grada Zagreba. Za sada mi nije budućnost u Švedskoj. Planovi su mi za sada vratiti se u Hrvatsku nakon što završim fakultet, za sada mi se teško priviknuti na Švedsku nakon života u Hrvatskoj. Nedostaje mi društvo, ljudi iz Hrvatske, jer ovdje su ljudi puno hladniji nego kod nas.

Višnja Jurić je s te strane prilično zadovoljna:

- Što se tiče mene i života u Švedskoj dobro je uz smijeh će višnja. Učim švedski svaki dan u školi koja je besplatna za strance. Pošto su treninzi jednom dnevno isplati se raditi još nešto uz odbojku, tako da kad završim još jedan stupanj švedskog tražit ću posao. Život i nije toliko skup koliko sam mislila. Cijene hrane su relativno iste kao u Hrvatskoj, čak su i cijene stanova slične kao u Hrvatskoj, ako nije riječ o većim gradovima.  

Nismo izbjegli ni ono klasično pitanje kada netko napušta Domovinu, što najviše nedostaje  27-godišnjoj Dalmatinki na sjeveru Europe:

- Brzo sam se navikla, naravno najviše mi fali nećak i kava s prijateljicama, ovdje nemaju baš takve običaje kao kod nas. Jedino mi ne fali vrućina ljeti i preko 30 stupnjeva, ovdje je ljeto ugodnije. Pomoglo mi je u prilagodbi što sam došla u ožujku kada je već krenulo toplije vrijeme, te je bilo razdoblje godine u kojem je više svjetla nego mraka.

Djevojkama ovim putem želimo uspješnu i zdravu sezonu, te brzu i zadovoljnu prilagodbu na život u Švedskoj.