Intervjui

Tomislav Mišin: Obitelj je moja velika potpora

Autor: Srijeda, 08 Svi 2013
Veliku podršku imam u svojoj supruzi koja odrađuje lavovski dio posla s djecom.

Igrali ste u puno klubova diljem Hrvatske i Europe, a posljednje dvije godine imate ulogu trenera-igrača. Kako ste se snašli u toj ulozi? Što je lakše biti trener ili igrač?

Moram priznati da se nikad nisam vidio u ulozi trenera. Kako je Igor Šimunčić prije tri godine dobio ponudu iz Austrije netom pred početak priprema, uprava kluba ponudila mi je mjesto trenera prve ekipe Mok Zagreba. Prihvatio sam poziv, no kao prijelazno riješenje. Kako je vrijeme odmicalo pronalazio sam sve više stvari u trenerskom poslu koje me interesiraju. Danas sam polaznik STUDIJSKOG CENTRA ZA IZOBRAZBU TRENERA i svi moji planovi vezani su uz trenerski posao.

Nakon osvojenog prvenstva MOK Zagreb je posljednjih godina izgubio jednu od pozicija vodećih klubova u Hrvatskoj. Zašto?

Osvajanje titule je bila sjajna stvar za klub! Ali s druge strane je financijski iscrpila klub. Nismo naišli na podršku gradskih struktura, a i recesija je tada uzela maha, tako da je jedino logično riješenje bilo pomladiti ekipu.

Zagreb je godinama bio filijala HAOK Mladosti. Da li i danas s njima surađujete ili ste se opredjelili za igrače iz svog omladinskog pogona? Kako će biti u budućnosti? Koji su planovi kluba?

Danas u seniorskoj ekipi igraju igrači koji su ponikli u našem omladinskom pogonu i igrači dovedeni iz drugih odbojkaških sredina kao juniori. Većina njih je stekla potpunu prvoligašku afirmaciju, a neki su već na širem spisku izbornika Šimunčića. Odnosi s Mladosti su vrlo korektni, takvi i trebaju biti. Ove sezone smo odigrali puno prijateljskih utakmica i veselim se nastavku suradnje s našim najvećim klubom. 

Kako ocjenjujete rezultate kluba protekle sezone?

Cilj za ovu sezonu smo ostvarili, ulazak u 1.skupinu. Meni kao treneru ostaje žal za play-offom jer sam uvjeren da smo mogli i morali više. No s druge strane svjestan sam da imamo mladu i potentnu ekipu koja je stekla neophodno iskustvo ove sezone.

Poznata je stuacija u svim klubovima u Hrvatskoj? Nema se dovoljno sredstava, gradovi sve manje pomažu...? Kako se vi snalazite u svemu tome?

Jako teško, ao i većina klubova u državi. Sve se to svodi na puko preživljavanje... No postoje naznake da bi se kod nas situacija mogla promjeniti nabolje...

Budući da ste tijekom protekle sezone pored vođenja utakmica većinu i odigrali, a mnogi od suigrača i protivnika mogu vam biti djeca,  odakle pronalazite motive?

Odbojka je moj zivot. Uvijek sam govorio da nema nista ljepše kad se igraš odbojke, a netko te za to još plati. Moji momci su jako zahvalni igrači za trenirati. Razlika u godinama se u terenu ne osjeti...

Gledajući u prošlost sve klubove, da li je po vama prvenstvo izgubilo na kvaliteti, tj. da li je liga općenito slabija?

Sigurno je slabija nego krajem 90-tih. No situacija tada i sada je neusporediva. Klubovi danas jedva imaju za sudske takse, a kamoli za nešto drugo. Ono što me danas raduje je činjenica da je većina klubova pomladila ekipe i to je jedini pravi put u ovim teškim vremenima!!! Stvaranje igrača!

Koji klub bi izdvojili ove sezone, tko vas je najviše obradovao, a tko razočarao svojim izvedbama na terenu? Sastavite po Vama najbolju šestorku prošle sezone? (igrači iz svih klubova)

Mišljenja sam da je dosta klubova ove sezone napravilo iskorak prema naprijed zbog afirmacije mladih igrača. Mladost, Mursa, Kaštela, Daruvar...
Ove sezone sam očekivao puno više od Centrometala s obzirom na iskustvo ekipe...
Ščerbakov, Sedlaček, Petrlin, Zimakijević, Colić, Šmitlehner, Demirovic.. no ima tu još igrača koje bih nabrojio
.

Tek ste zakoračili u trenerske vode, vidite li se i na mjestu izbornika jednog dana?

Najljepša stvar za jednog sportaša je kada može predstavljati svoju zemlju. Sigurno da mi je velika zelja biti izbornik hrvatske reprezentacije. No isto tako sam svjestan da moram još puno toga naučiti. Tek sam počeo upoznavati tajne trenerskog zanata.

Može li reprezentacija HR (m) proći nadolazeće kvalifikacije?

Bit će jako teško. Nadam se da ćemo igrati u najačem sastavu i onda su nam šanse velike. Bilo bi sjajno plasirati se na EP.

Nedavno ste dobili i drugo dijete, kako usklađujete sve obaveze? Hoće li djeca očevim stopama....?

Kada nešto toliko voliš kao ja odbojku, sve se da uskladiti. Veliku podršku imam u svojoj supruzi koja odrađuje lavovski dio posla s djecom. Sin od malih nogu voli loptu...i ljevak je, idealno za tehnicara – s velikim osmijehom Miško je zaključio ovaj razgovor.